Nemojte kupovati životinje u zoo trgovinama!

Jedno malo razotkrivanje činjenica za sve koji još uvijek misle da je zoo trgovina jedno dobro mjesto za nabavku ljubimca. Svako malo uđu budući vlasnici životinja u prvi pet shop koji im je usput i misle, ako u prodajnom odjelu sve izgleda uredno, nastambe za životinje su dovoljno velike, da je sve u najboljem redu i da bi se tamo mogao kupiti ljubimac. U slijedećem tekstu želimo pokazati kako to izgleda iza kulisa. Pri tome stoji pojam zoo trgovina za sve trgovine i dućane u kojima se mogu kupiti žive životinje, svejedno da li se pritom radi o specijaliziranim dućanima, trgovcima ili odjelima nekih drugih trgovina u kojima nude žive životinje. Pijaca, plac sa malim životinjama i sl. su još gori izbor za nabavku male životinje, jer se sa životinjama puno gore postupa i dolaze iz naročito loših uzgojnih uvjeta.

1. Većina trgovaca u pet trgovinama nema odgovarajuće obrazovanje i ne razumiju se u životinje koje prodaju. Prema zakonu bi trebalo u svakoj takvoj trgovini biti prisutan barem jedan stručnjak, kada se životinje prodaju - ali: ako je njegovo obrazovanje bilo prije 20 godina, tada je znanje jednako tako nedovoljno i pokazalo se da se najveći dio zoo trgovina toga uopće ne pridržava. Savjetovanje u zoo trgovinama je obično orijentirano na prodaju, ne na potebe životinja. Većina zoo trgovina ima samo isključivo malene kaveze i štetne poslastice na zalihama i prodaju takve stvari zajedno sa životinjom. Pri tome se pobrinu da se životinje i dalje nezdravo hrane i život provedu u premalim kavezima.
   Zašto je to tako? Jer ovdje nažalost potražnja diktira ponudu. Većina malih životinja se prodaje kao igračke za djecu, mali kavezi, jednostavna gotova hrana i poslastice, to je zapravo sve što većina onih koji drže životinje žele, dakle, to onda i dobiju.Je li to za životinju zdravo i pravilno ili ne, ne interesira vlasnike trgovina koji moraju i žele poslovati sa profitom. Isto se tako u svakoj trgovini sa namirnicama prodaju i nezdravi slatkiši u ogromnim količinama, cigarete i alkohol, iako to nije ni zdravo ni smisleno, tako se i u zoo trgovinama dobije najveći dio onoga što za životinje uopće nije zdravo.
2. Većina životinja u zoo trgovinama potiče iz masovnog uzgoja, od loših uzgajivača ili iz uzgoja iz dječjih soba. Čak i ako se time želi privući, da životinje dolaze od "uzgajivača iz ljubavi", tko zna kako to kod njega zaista izgleda? Realnost kod većih masovnih uzgajališta izgleda ovako: rasplodne životinje se drže u minijaturnim uzgojnim boksovima/kavezima, najčešće i bez opreme, samo na stelji. Ove životinje najčešće cijeli život ne vide dnevno svijetlo, nemaju nikakvu promjenu u životu, dobivaju samo jednolične pelete i provedu svoj kratak život kao uzgojne mašine. Ili pak kunići i zamorčići sjede u vlažnim i malim vanjskim štalicama od drva, izloženi svim vremenskim nepogodama i vrućinama bez zaštite. Svakodnevno ih obilazi službenik, uzima mladunčad za prodaju i uklanja uginule životinje. Ubaci hranu u boksove i više od toga životinje ne dobe. Čak i kod mnogih "odgovornih" uzgajivača sjede životinje najčešće u malim vanjskim boksovima i malim kavezima i jedva da ih se bolje drži od životinja kod masovnih uzgajivača.
   Neke zoo trgovine ne odvajaju životinje po spolovima, već još motiviraju kupce da im donesu svoje potomstvo. Kako se te životinje kod privatnika drže i hrane, nitko ne kontrolira, ali mame kupce time da životinje potiču iz "uzgoja iz ljubavi". Svaki "uzgoj iz ljubavi" može biti i prepun minijaturni kavez na balkonu ili u podrumu, gdje životinje žive u vlastitom izmetu - nitko to ne zna i nikoga to ne interesira. Najčešće je zapravo tako da kod tih privatnih uzgajivača jedan par živi zajedno u malom kavezu i ženka svakih par tjedana ili mjeseci, ovisno o vrsti, donosi mlade na svijet, koji su onda već nakon par tjedana i sami spolno zreli. Te ženke ne dobivaju pauze od okota i najčešće ugibaju jako mlade od stresa i iscrpljenja ili pak trudničkog otrovanja.
   Ako želite uzeti životinje iz nekog uzgajališta, onda tražite adrese uzgajivača i kontrolirajte na licu mjesta uvjete pod kojima mladi dolaze na svijet. Ako uzgajivač ima naizgled logične izgovore kako bi izbjegao pokazivanje svog uzgoja, nemojte nasjedati - takav sakriva uvjete i ne želi ih objelodaniti! Potražite drugoga!
3. Mlade životinje se uvijek prerano odvajaju od roditelja. Razlozi su za to vrlo jednostavni: što se kraće mlade životinje zadrže kod uzgajivača, to su niži njegovi troškovi oko hrane i stelje, te njegov trud oko životinja. Mnogi kupci traže mlade, slatke bebe, bez da su svjesni koju štetu time nanose životinjama. Ove mrvice od beba najčešće nemaju niti dovoljno razvijeni imuni sistem i stoga često obole, što se nažalost u pet trgovinama može i vidjeti. Mnoge bebe ne prežive ni transport, a kamoli prodaju. U najgorem slučaju se bebe odvoje od majki još dok sišu, kako bi ova mogla biti spremna za novo parenje.
   Jedan drugi, nažalost podcijenjeni razlog: ove mlade životinje su vrlo često tako nesocijalizirane, jer nisu odrasle u grupi kako bi od odraslih životinja mogle naučitii socijalno ponašanje. Ne mogu se podčiniti, ne znaju što bi sa svojom vlastitom vrstom i kasnije se jako muče ako ih se pokuša integrirati u grupu. Takve jedinke opet donose na svijet mlade koji nisu socijalizirani. Tako se iz društvenih životinjica koje inače žive u velikim grupama, razviju problematične, samotne jedinke sklone ujedanju i tim ponašanjem ekstremno frustriraju svoje vlasnike.
4. Transport od uzgajivača do zoo trgovine je za životinje iznimno naporan. Životinjske bebe se natrpaju u kutije i kamionima razvoze do zoo trgovina. Pri tome računaju hendleri na smrtnu ratu koja je čak 20% visoka. Ako životinje dolaze od uzgajivača do zoo trgovine iza ugla, to je nešto povoljnije, ali je još uvijek strašan stres za tako male bebe.
5. U zoo trgovinama se nažalost ne pridržavaju obavezne karantene za novo nabavljene životinje. Mlade životinje se jednostavno dodaju drugima u kavezima i tako budu izložene klicama i parazitima koji su tamo prisutni. Pri tome dolazi još da se mlade životinje tamo moraju odmah uklopiti u jednu nepoznatu grupu - što je za tri tjedna mladog zamorčića, ili 6 tjedana starog kunića ogroman izazov, naročito jer su kavezi u pet trgovinama užasno mali i ne postoje odgovarajuća skloništa niti kućice. Dakle, već tako male životinje su se prisiljene izboriti za rang, a možda i za goli život, te se moraju svakodnevno boriti sa novo nadošlim jedinkama. Od tog stresa i mnogih bolesti kojima su izložene u takvim uvjetima (životinje dolaze iz raznih uzgajivačkih uvjeta) ugibaju mnoge životinje vrlo kratko nakon kupovine. Svako združivanje sa nepoznatim jedinkama je apsolutni stres za njih, a životinje u pet trgovinama su tom stresu svakodnevno izložene!
6. Skoro pa ne postoje zoo trgovine u kojima male životinje hrane svježim zelenilom! Najčešće ih se hrani samo sa peletima, suhim miksevima i vodom (ako imaju sreće!), a jako rijetko dobiju i jednu mrkvu na tjedan (ali samo izuzetno sretne životinje). Tako je probava tih životinja već od samog početka oštećena nepravilnom ishranom.
7. Životinje iz pet trgovina su najčešće već kod kupovine skotne. Mnoge pet trgovine, u međuvremenu, odvajaju po spolovima male životinje, ali svejedno dolazi vrlo često do neželjenih skotnosti, jer personal, a niti zaduženi veterinar, često nije u stanju raspoznati spol. Čak za uvjezbanog ljubitelja je raspoznavanje spola kod tek par tjedana starih životinjica vrlo teško. Stoga dospiju jako često mladi mužjaci kod ženki.
8. Bolesne životinje ne dobe potrebnu veterinarsku njegu. Jednostavno ih se ukloni iz prodaje i ili ih se vrati uzgajivaču ili završe u želucu najbližeg reptila. Veterinarska skrb i liječenje bi bili preskupi i ne bi se rentirali - bez obzira što prodavači o toj temi rekli.
9. Mnoge male životinje, koje bi trebale živjeti u grupama, budu u pet trgovinama prodane pojedinačno. Još gore, kunići se prodaju zajedno sa zamorčićima, kako se ne bi mogli dalje razmnažati. Posve nesvjesni potreba životinja, još tvrde kako se oni međusobno odlično slažu. S druge strane dolazi još češće do toga da je životinja prisiljena cijeli život provesti sama, ili da se zlatni hrčak proda u grupi.
10. Postoje zoo trgovine koje koriste podlu taktiku: suosjećanje. Takve namjerno drže životinje u lošim uvjetima i postavljaju teško prodavane životinje u najmanje moguće kaveze u trgovini tako, kako ih se ne bi moglo previdjeti. Ponekad još ispričaju budućem vlasniku neku tužnu priču o životinjici, u kojoj se objasni zašto životinja do sad nije bila prodana. Ova taktika računa na to da ljubitelji životinja takvu životinju odmah kupe - jedva da je njezin kavez prazan, u njega stiže već druga životinja. Na taj način se opet zaradi puno novaca - životinjama se pak kupnjom ne pomaže. Takve životinje su u pravilu socijalno oštećene i bolesne, te najčešće ne mogu uopće normalno živjeti i uskoro uginu. Takvih životinja ne bi uopće trebalo postojati kad ih ne bi ljubitelji životinja stalno kupovali. Ako bi bile nemoguće za prodati, tada bi pet trgovine pazile na to da od uzgajivača nude samo zdrave jedinke, dobro držane. Uzgajivači s druge strane ne bi imali kupce za bolesne i asocijalne životinje te bi morali svoj način uzgoja promijeniti, jer sa takvim životinjama ne bi više mogli zarađivati (nadajmo se barem da bi tako bilo - ali ne možemo ni prešutiti da bezskrupulozni uzgajivači te životinje jednostavno ubiju).

Nema zoo trgovine koja prodaje životinje, koja bi poslovala sa profitom kada bi ih držala, hranila i njeguje kako spada!

Stoga Vas lijepo molimo da prestanete kupovati životinje u takvim zoo trgovinama, jer ih time podupirete da životinje drže i nabavljaju iz uvjeta koji su gore navedeni. Na dulje gledano ne pomažete svojom kupnjom ni jednoj životinji - već će se samo još više životinja u toj mašineriji producirati!

Ništa ne govori protiv kupnje opreme i hrane u pet trgovinama. Recite prodavaču točno koje zahtjeve trebaju zadovoljavati hrana i oprema, te im recite hrabro da odbijate prodaju životinja. Ako imate mogućnosti, kupujte hranu i opremu u trgovinama koje ne prodaju žive životinje, ili preko online web shopova.

Tko želi nabaviti ljubimca, prvo neka pogleda azile, udruge i prihvatilišta, kao i oglase u kojima se poklanjaju.

Organizacije i udruge preuzimaju male životinje kako bi im nasle odgovarajući smještaj. Djelomično su to vrlo male organizacije koje imaju samo mali broj životinja za udomljavanje, ali upravo njima je potrebna naša pomoć - ako i ne spašavate tisuću životinja, već samo nekoliko. Zato je tih par životinja dobro zbrinuto dok ih se ne udomi!