Najčešće zablude o zamorčićima

Nažalost krivo.
Zamorčići su za obitelji sa djecom ništa više pogodni od bilo koje druge vrste ljubimaca. Istina, oni se lako prilagode, ali polagano i tiho pate u okolini koja nije za njih podobna. Djeca si pod idealnim ljubimcem podrazumijevaju najčešće životinjicu koju mogu posvuda sa sobom nositi, koju mogu stalno maziti i s kojom se jednostavno mogu igrati. Iako zamorčići izgledaju kao mazne životinjice, oni su vrlo osjetljiva bića koja uopće nisu podobna kao igračke. Naročito za malu djecu zamorčići nisu podobni, jer imaju vrlo njeznu građu kostiju, koja ne izdrzi dječje baratanje. Zamorčića se ni u kojem slučaju ne smije pustiti da padne ili se na njega sjesti. Na zamorčića kao kućnog ljubimca se ne bi trebali odlučiti prije 6-te godine Vašeg djeteta. U svakom slučaju mora barem jedan od roditelja preuzeti odgovornost za životinju, jer su djeca sa brigom oko zamorčića lako preopterećena. Mora se osigurati stalno svježa hrana i voda, kavez se mora održavati čistim i zamorčići moraju dobivati redovito slobodu po ograđenom prostoru u sobi ili stanu. Kako se s vremenom ispostavi da zamorčići nisu žive punjene igračke, kao kad su bili nabavljeni, djeca vrlo brzo izgube interes za njima.
Ipak, odnos između zamorčića i djece može biti jako punovrijedan, ako djeca nauče pravilno sa zamorčićima postupati, i prihvate da su to živa bića sa vlastitim potrebama. Naravno, u tome najveću ulogu igraju odrasli, tj. roditelji. Više o zamorčićima i djeci ovdje.

Zamorčići slove kao strpljive i životinjice sa ne previše prohtjeva, koje i u premalom prostoru još uvijek ostavljaju jedan sretan dojam. Ali taj dojam i te kako vara - oni se jednostavno prepuste i prestanu se kretati. Svakome ljubitelju bi trebalo biti jasno da su zamorčići, kad imaju mogućnosti za to, vrlo aktivne i pokretne životinjice, koje rado trče i čak skakuću. Naši zamorčići su i pravi individualisti koji svoje mjesto za spavanje nerado dijele sa drugima i jako cijene svoju intimnu sferu.
Mali kavezi, kakvi se posvuda u trgovinama nude, su samo zato kao nastambe za zamorčiće rašireni, jer većina ljudi ne razmišlja o potrebama svojih životinjskih sustanara i žele ih smjestiti na što je manje moguće prostora. Pri tome je pogled na pravilno opremljenu i veliku nastambu vrlo interesantan detalj u svakom stanu. Naročito je zanimljivo kad se velika nastamba maštovito opremi i izvede, prikladno za zamorčiće, u kojoj nisu prisiljeni sjediti na mjestu, već ih se ponekad uopće ne može ni vidjeti.
Svaka nastamba bi trebala biti najmanje 2 m2 velika. Po zamorčiću treba osigurati najmanje 0,5 m2 površine!

Zamislite si da živite na jednom usamljenom otoku i imate samo zamorčića kao društvo, da li biste rekli da niste usamljeni?

Zamorčići razgovaraju sa pripadnicima iste vrste, pritom se glasaju visokim skvičanjem, cvrkutanjem i zviždukanjem. Koji čovjek razumije te glasove? Zamorčići imaju vrlo složeni način ponašanja kojim se sporazumijevaju, ni jedan čovjek to ne može ponoviti - ili pak njuškate svog zamorčića po licu i gurkate ga nosom?
Preko dana idu ljudi na posao - zamorčić sjedi sam u svom kavezu.
Noću idu ljudi spavati - zamorčić sjedi sam u kavezu.
Zamorčići u čoporu pričaju jedni s drugima cijeli dan, paze jedni na druge, jure se i osjećaju se samo onda sigurnima kada su drugi zamorčići u blizini - jedan usamljeni zamorčić nema sigurnost niti dinamiku u životu - živi za onih par minuta ili sati kada se njegov vlasnik sa njime igra, ali, koliko dugo to može potrajati? Cijelo ostalo vrijeme je usamljen u svom kavezu jer njegov vlasnik nema vremena za njega. :(
Nema pravog razloga za pojedinačno držanje zamorčića. Ali ima puno izgovora koji su samo čovjeku ugodni i još više sebičnih razloga. Tko misli na dobrobit zamorčića neće ga nikada samoga držati, jer životinja treba prijatelja iste vrste koji će je razumijeti.

Recite i Vi - NE pojedinačnom držanju zamorčića!

Divlja verzija naših zamorčića koja obitava u krtom predjelu Anda/Peru, uglavnom se hrani različitim vrstama trava. Svoj jelovnik povremeno prošire različitim mirodijskim biljkama kao i korom sa stabala, grančicama i listovima, a rijetko i korijenjem. Iako su naši zamorčići optički puno drugačiji od svojih divljih rođaka, njihov probavni sustav i dalje djeluje po istom principu, pa su i potrebe za hranom iste kao i kod njihovih divljih rođaka. Zamorčići imaju želudac sa tankim zidovima i dugačko crijevo, koje je skoro bez mišića. Probava zamorčića funkcionira dakle, samo ako non-stop jedu, uzimaju puno sirovih vlakana i obroci su im razdijeljeni preko cijelog dana. Njihovi zubići rastu cijeli život pa ih moraju konstantno trošiti.
Sjemenke i žitarice NISU podobne za zamorčiće jer imaju previsoki udio ugljikohidrata te uzrokuju teške probavne smetnje!!!
Zapravo je upravo zelena hrana najvažniji sastojak prehrane zamorčića i životinje se smiju toga najesti do mile volje kada su jednom na nju naviknuti. Zelenilo je važnije od povrća!