Suha hrana / peleti / tovna hrana
Uvod
Odrastao i raznoliko hranjen zamorčić koji se drži u stanu i ne koristi se za uzgoj, ne treba suhu, pelete ni tovnu hranu!
Suha hrana svake vrste, mora se shvatiti kao energetska i jaka hrana.
Vrste suhe hrane koje su dostupne po trgovinama sadrže previše masnoća, šećera i brašna i teško su probavljive, zatvore apetit pa zamorčići prestanu unositi dovoljno sijena koje im je za probavu neophodno. Suha hrana nije preporučljiva!
Isključivo životinjice za uzgoj, kao i bolesne jedinke i zamorčići koji se zimi drže vani smiju u tim okolnostima dobivati suhu hranu. Potrebna količina se ne može tako lako definirati. Uglavnom bi se takva hrana onda morala sastojati od sušenih začinskih biljaka, jako malo šećera, peleta bez žitarica, sušenog povrća, malo zobenih pahuljica i malo koštica i sjemenki. Potreba životinje određuje se po pasmini, uvjetima držanja, starosti, uzgoju i t.d. Dakle, potrebno je količinu i vrstu suhe hrane odrediti točno prema potrebi životinje.
Prirodno hranjenje zamorčića
Prvo se upoznajmo sa prirodnim potrebama zamorčića i njegovim probavnim traktom. Divlja verzija naših zamorčića nastanjuje gola i siromašna područja Anda/Perua, a njihova glavna hrana su trave, začinske biljke, grančice i listovi. Iako naši kućni zamorčići izgledom više ne sliče svojim divljim rođacima, njihova probava još uvijek funkcionira po istom principu, a njihove prehrambene potrebe su ostale iste, stoga je potrebno te potrebe objasniti. Zamorčići imaju tankozidni želudac i dugačko crijevo koje nema mišiće. Probava zamorčića funkcionira dakle samo ako životinja stalno jede, pritom uzima velike količine vlakana u sebe, a obroci su raspoređeni preko cijelog dana, po principu: gore nutra, dolje van. Tokom cijelog dana, zamorčići uzimaju odprilike 60-70 obroka u sebe. Njihovi zubi rastu tokom cijelog života i ovisni su o konstantnom trošenju. Zamorčići nisu ovisni o unošenju namirnica sa visokim sadržajem škroba.
Najzdravija i najvažnija hrana za zamorčiće bi bile trave, tj. livadna mješavina trava sa različitim vrstama trava, biljaka i začinskog bilja. Ali kako mi trave i začinske biljke kod držanja zamorčića u stanu ne možemo ponuditi uvijek svježe i u neograničenim količinama, alternativa je sušena trava, dakle, sijeno. Sijeno održava crijevo svojim visokim sadržajem sirovih vlakana stalno u pokretu i mora sačinjavati 80% njihove dnevne prehrane. Unosi se u neograničenim količinama i zatim izbacuje, koristi zubima kod trošenja i sadrži, iako sasušeno, još uvijek puno minerala i vitamina. Svježa trava sadrži doduše puno više vitamina C nego sasušena, a druge potrebne vitamine zamorčići sintetiziraju u slijepom crijevu i ponovno vraćaju u sebe koprofagijom. Mogućnost pohranjivanja C vitamina su zamorčići evolucijom izgubili, i stoga moramo stalno paziti da ga u sebe unose preko svježe hrane, mirodijskih biljaka i trava. Lista sa C vitaminom
Kroz objašnjenje o prirodnom hranjenju zamorčića može se primjetiti da oni ne spadaju u grupu glodavaca koji se hrane zrnjem i žitaricama, kao miševi, štakori ili hrčci i u prvoj liniji se hrane vegetarijanski, bez životinjskih bjelančevina.
Sastav ponuđene gotove hrane za zamorčiće koja se u trgovinama može dobiti
Razmotrimo detaljnije najčešću gotovu hranu za zamorčiće i njezine sastojke koji se nude u gotovim mješavinama za zamorčiće koji se ponekad nude i kao samostalna gotova hrana:
- peleti iz sijena, mirodijskih biljaka
- peleti iz povrća i voća
- peleti iz žitarica sa dodacima melase, ljuskica od soje, brašnom od djeteline, lucerne, i t.d.
- žitarice/kukuruz u formi zrna, ljuskica, flakes, usitnjene i kao peleti
- voće, mahunarke i sasušeno povrće, prešano ili u ljuskicama
- melasa/šećer/med
- koštice i orašasti plodovi
- biljni i životinjski posredni proizvodi (nastali iz otpada glavne proizvodnje)
- mlijeko, jaja, životinjske bjelančevine
- različiti dodaci koji se ne mogu detaljnije definirati, kao konzervansi, boje, minerali i vitamini
Kako se ti sastojci uklapaju u prirodne potrebe zamorčića?
Peleti iz sijena / trave / mirodijskih biljaka
Ovi peleti se sastoje iz samljevenih i sasušenih trava (sijeno), često uz dodatke mirodijskih biljaka.
Pelete zamorčići prednjim zubima usitne i/ili sa kutnjacima zdrobe. Time oni ne služe prirodnom trošenju zubiju koje se postiže samo polaganim žvakanjem, tj. struganjem zubiju. Prešanje sa kutnjacima iritira muskulaturu vilice. Jako mljevena / u prah pretvorena vlakna prouzrokuju kratki i brzi prolaz kroz crijeva što opet vodi do nedovoljne probave hrane i neiskorištavanja hranjivih tvari. Na početku se smatralo da je probava takve hrane dulja jer nema vlakana koja napune crijeva. Međutim nova istraživanja pokazuju da volumen crijeva opada kada se životinja hrani peletima. Doduše, puno sirovih vlakana potiče nesmetani i ujednačeni prolaz kaše od hrane kroz crijeva, ali ne uvijek i brz. Sirova vlakna bi uvijek trebala biti u grubo sasjeckanom obliku, jer samo gruba vlakna osiguravaju polagani transport hrane kroz crijevo. Tako se mogu hranjive tvari optimalno iskoristiti i apsorbirati. Ako pojedu velike količine ovih peleta u kratko vrijeme, životinje su vrlo brzo site i jedu značajno manje sijena što je loša nuspojava i negativno se odražava na njihovo zdravlje u budućnosti.
Ovi se peleti sastoje od ostataka koji ostaju prilikom proizvodnje sokova. Kada se voće i povrće preša kako bi se iz njega izvukao sok, ostaje zgnječena masa. Ova se preša u štapiće i suši.
Ti štapići sadrže u odnosu na svježe povrće, relativno puno škroba, kao i raznih vrsta šećera i skoro ništa vitamina i minerala. U želucu se napuhnu u dodiru sa vodom i daju zamorčiću osjećaj sitosti. Visoki udio ugljikohidrata dovede do pretilosti, a kod prevelikog hranjenja njima dolazi i do povišenja šećera u krvi, dijabetesa, te do lošeg izgaranja u crijevima.
Peleti sa dodacima kao žitarice/med/melasa
Ovi se peleti najčešće sastoje od brašna lucerne (djeteline) pomiješanog sa melasom zalijepljenim žitaricama, sadrže često suhu melasu, kao i vitaminsku i mineralnu mješavinu.
Peleti imaju efekat da vrlo brzo zasite životinjicu, koja onda unosi manje sijena. Time je smanjeno prirodno trošenje kutnjaka. Neke vrste peleta prilično nabubre u želucu, te time opasno opterete tanke zidove želuca. Sirova vlakna u peletima su također jako usitnjena, stoga je promijenjen tok prolaza kroz crijevo i znatno je smanjena absorbcija hranjivih tvari. Ako se životinja najede puno peleta u kratko vrijeme, prebrzo je sita i jede puno manje sijena. Ako se stoga unese manje sirovih vlakana iz sijena, kaša od ovih peleta se zadrži predugo u crijevima i izaziva porast PH vrijednosti. S druge strane, škrob u crijevu se djelomično pretvara u višestruke šećere, koji pogoduju kvascima u crijevu i dovode do pojačanog garenja i plinova u crijevima. Škrob i razni šećeri se samo djelomično razgrade u jednostavni šećer i pretvaraju u energiju, jedan dio škroba završi neprobavljen u debelom crijevu i tamo služi bakterijama colli i gljivicama kvasaca kao hrana.
Najčešće se sastoje iz mljevene lucerne i različitih vrsta mirodijskih biljaka, nerijetko sa dodatkom melase ili žitarica kao poveznica.
Hranjenjem ovog koncentrata lucerne je vrlo moguće izazvati predoziranje kalcijem, stoga se ovi peleti smiju samo vrlo rijetko i u malim količinama hraniti. Inače imaju iste negativne efekte kako i gore spomenuti peleti od trave.
Kod peleta je potrebno razlikovati vruće i hladno prešane pelete.
Kod vruće prešanih se sastojci kratko zagriju na jako visokoj temperaturi i tada prešaju u pelete. Ovi peleti imaju najčešće vrlo glatku i sjajnu površinu, tvrdi su i sadrže jako fino mljevena vlakna. Kod proizvodnje se uništavaju važni vitamini i sastojci, koji se na kraju proizvodnje dodaju u pelete kao umjetna mješavina i naprave glatki i sjajni film preko njih, po čemu se ovi peleti i mogu prepoznati.
Hladno prešani peleti se navlaže, doda im se sredstvo za povezivanje i onda se prešaju u formu peleta. Najčešće imaju grubu površinu i daju se lagano izmrviti. Sirova vlakna su češće grube strukture i sadrže prirodne vitamine i netaknuta biljna vlakna i sekundarne biljne sastojke.
Nemogućnost selekcije:
Pri hranjenju peletima, zamorčići nisu u mogućnosti vršiti sami selekciju hrane koju će pojesti. Prisiljeni su pojesti cijeli pelet i time unijeti u sebe sve njegove sastojke. Prije se smatralo da je životinje potrebno prisiljavati na ujednačenu prehranu, a danas se zna da se zamorčići sami po sebi vrlo ujednačeno hrane ako imaju mogućnost sami izabirati hranu (veliki izbor zelene hrane, povrća, sirovog zelenila, trava i još veći izbor sijena).
Pogledajte što se desi sa peletima kada se namoče - u kojoj količini povećaju svoju masu (5 puta!!!), pa će Vam biti jasno što se desi u želucu i crijevima zamorčića koji se njima hrane.
Zrna žitarica, kao i kukuruz, imaju visoki udio škroba. Konstantno hranjenje sa škrobom zasiti životinje i izaziva pretilost, masnu jetru i životinje nemaju potrebu za kretanjem (konstantno hranjenje znači: kada životinje imaju stalno dostupne količine te hrane i jedu koliko ih je volja). Uzimaju premalo sijena i zelenila, kutnjaci se stoga nedovoljno troše i unos tekućine je ograničen. Muskulatura vilice se prilikom žvakanja žitarica jako opterećuje - što može dovesti do oštećenja vilice i apscesa u korijenima zuba. Višestruki šećeri završe neprobavljivi u debelom crijevu te se u njemu pobrinu za plinove i pogrešno varenje, te služe bakterijama colli i kvasaca kao hrana. Dugački lanci molekula škroba žitarica se mogu razbiti samo uz pomoć enzima (amylase i maltase). Zamorčići se u prirodi ne hrane sa škrobom (nemaju nikakav pristup poljima žitarica ili žitaricama sa visokim udjelom škroba - one ne spadaju u njihov spektar hrane), te se u crijevima zamorčića ne nalaze potrebne količine tih enzima kojima bi se molekule škroba mogle razbiti. U peletima se nalazi nasjeckani šrot od žitarica u fino mljevenoj formi, te vlakna iz brašna peleta ne služe svrsi kojoj služe gruba sirova vlakna. Dodavanje šrota žitarica kako bi se povisila količina sirovih vlakana u hrani je dakle suvišna i čisti argument za bolju prodaju.
Žitarice se smiju hraniti u samo malim količinama. Žitarice su smislene jedino kada se zamorčići drže vani, na hladnijim zimskim temperaturama ili kada jako gube na težini. Svakako je bolje ponuditi žitaricu ne u zrnu, već u ljuspicama. U ljuspicama je škrob razbijen i lakše probavljiv, te ih mogu lakše u ustima samljeti.
Sušeno povrće jako nabubri u želucu zamorčića, te može opteretiti njegove tanke zidove. Ako se previše njime hrani, može doći do opasnog preopterećenja želuca ili do začepa. Ako istovremeno životinja ne uzima sijeno i dovoljno vode, dolazi do zatvora. Sušeno voće i povrće ima jako visoki udio šećera te ovisno o količini šećera pada PH vrijednost. Višestruki šećeri u sastavu služe gram-negativnim bakterijama i kvascima u crijevu kao hrana. Ako se uzima stalno puno sušenog povrća, dolazi do povišenog šećera u krvi i kao poslijedica, do diabetesa. Sušeno povrće se može zimi dodati u malim količinama zdravoj hrani, životinjama koje gube na težini.
Niti odgovaraju po formi, a ni konzistenciji prirodnim potrebama životinje. Upravo žitarice se rado "otvore", dakle zagriju i usitne, ili prešaju u ljuspice. I zaista se škrob u njima onda lakše probavi, ali bez obzira na proces obrade žitarice NE spadaju u prirodnu i zdravu prehranu zamorčića i količina škroba je previsoka.
Rogač se sastoji do 50% od šećera, ostatak 35% od škroba, masnoća i bjelančevina. Visoki postotak šećera već pokazuje da rogač smije biti samo vrlo rijetka poslastica u minimalnim količinama.
Ovi dodaci nikako ne spadaju u prirodnu prehranu zamorčića, izazivaju nepotrebnu debljinu i sitost, izazivaju pad prirodne PH vrijednosti u crijevima. Šećer, često u obliku melase, ali i med, koji se dodaju gotovoj hrani kako bi povisili prihvaćanje te hrane od strane životinja, su jako teško probavljivi. Životinjski preparati (brašno i sl.) su za čiste vegetarijance kao zamorčiće jako teško probavljivi; oni ne podnose životinjske bjelančevine i imaju netoleranciju na laktozu.
Ova hrana je izuzetno bogata masnoćama (kikiriki, sjemenke suncokreta, bundeve, i t.d. sadrži u prosjeku 40-50% masnoća). Sjemenke i orašasti plodovi NE spadaju u prirodnu hranu zamorčića i čine životinje nepotrebno pretilima i lijenima. Ovi sastojci u gotovoj hrani za zamorčiće, čine zamorčiće brzo sitima tako da ne uzimaju dovoljno sijena, probava se uspori. S vremenom dolazi i do poremećaja i problema u probavi ako se hrani većim količinama sjemenki i oraha (najčešće se česti problemi s probavom pojave sa 3-4 godine, proljevi, a kod osjetljivijih životinja i prije). Sjemenke suncokreta bi trebalo i smije samo u očišćenom stanju i jako malim količinama (2-4 sjemenčice na tjedan) davati kako bi opskrbile životinju sa neophodnim masnim kiselinama. Jedan oraščić na mjesec, kao poslastica ne škodi, ali da li spada u smisleni dodatak hrani, je upitno.
Konzervanse nemamo ni sami rado u hrani - naše životinjice isto tako ne. Najčešći konzervansi za ljude su štetni, veće količine askorbinske kiseline kao konzervans (vitamin C) mogu također dovesti do oštećenja.
Vitamini i minerali su u prehrani zamorčića važni, ali se u dovoljnim količinama unose samo u optimalnoj i raznolikoj hrani preko povrća, mirodijskih biljaka i svježe hrane. Previsoka koncentracija ponekih vitamina i minerala može imati negativan učinak na zdravlje zamorčića. Poslijedice su, između ostalih, pijesak u mokraćnom mjehuru, problemi sa bubrezima, kostima. Samo u malim količinama i u posebnim slučajevima je svrsishodno dodati u hranu vitamine i minerale (u slučaju oboljenja), ali kontrolirano. Najčešće su dodane količine vitamina i minerala u gotovoj hrani potpuno neprilagođene potrebama zamorčića, pa im mogu napraviti više štete nego koristi.
Poznato je da se sušenjem izdvaja voda. Ali nažalost zamorčići ne piju dovoljno vode kako bi je nadoknadili ako se hrane sasušenim povrćem i mirodijskim biljkama. Tako se može desiti da unose nedovoljno vode u organizam. Kroz nedostatak tekućine se mogu štetne tvari i minerali samo otežano iz organizma izbaciti, te često dolazi do skupljanja kristala u urinu, što dovodi do pijeska i kamenca u mokraćnom mjehuru i putevima, te bubrežnih kamenaca. Stoga je izuzetno važno paziti na unos vode prilikom hranjenja sušenim povrćem i mirodijskim biljkama. Kako većina zamorčića malo pije, tako je od velike važnosti hranjenje svježim zelenilom i povrćem (krastavac, paprika).
Sijeno, ad libidum (u velikim količinama kako bi ga zamorčić stalno mogao unositi onoliko koliko mu je potrebno) mora uvijek biti dostupno i dnevno se mora nadopunjavati. Potpomaže trošenju kutnjaka, te se brine za dovoljnu opskrbu sirovim vlaknima, a time laganom i jednoličnom prolasku kroz debelo crijevo.
Grančice voćaka i orašastih stabala, rado i sa listićima, moraju uvijek biti dostupni (služe trošenju zubiju i kao promjena)
Trava i ostalo zelenilo se nakon postepenog privikavanja uvijek mogu davati svježi (to i je najprirodnija hrana zamorčića)
Mirodijske biljke, cvijetovi, listovi, svježi ili sasušeni, mogu se svakodnevno ali u manjim količinama ponuditi (sadrže vitamine i minerale koji su zamorčićima svakodnevno potrebni).
Svježe zelenilo u obliku povrća i voća bi trebalo biti ponuđeno najmanje dvaput na dan. Opskrbi životinje dodatno sa vitaminima te služi kao ukusna i zdrava promjena.
Kao izvor masnih kiselina za organizam, te time kao potpora elasticitetu kože, može se na tjedan dati 2-4 oljuštene sjemenke suncokreta. Kod osjetljivih pojedinki je to dobra preventiva protiv ekcema na ustima i kožnih oboljenja.
Ako se redovito hrani sa svježim mirodijskim biljkama i zelenilom, dobivaju zamorčići dovoljno vitamina (i vitamina C) i minerala, a kroz sijeno dovoljne količine sirovih vlakana. Vrste povrća, kao mrkva i komorač, brinu se i zimi za dovoljno energije.
Ako želite Vašem zamorčiću ponuditi suhu hranu, onda je morate vrlo pažljivo odabrati. U svakom slučaju bi svakome vlasniku trebalo biti jasno da niti jedna čajna žličica ove hrane nije potrebna, te jednom zamorčiću sa lošijom ili oštećenom probavom može doći glave.
Suha hrana bi trebala imati slijedeći sastav:
- čisti peleti od sijena ili mirodijskih biljaka, bez dodataka kao melasa, žitarice ili šećer / med i sa samo jako malo ulja ili masnoća i t.d.
- sušeno povrće
- sušene mirodijske biljke, listići i cvijetići
Čiste pelete od livadnih trava, sušenog povrća i mirodijskih biljaka možete naručiti napr. kod Hansemanns Team; sušene mirodijske biljke, pelete od livadnih trava i mješavine sušenog povrća kod Heimtierparadies, a sušeno povrće i mirodijske biljke, cvijetove i listove kod Futterkonzept.
Ako držite zamorčiće zimi vani i gube na težini usprkos hranjenju korijenastim povrćem bez suhe hrane, onda dodajte visoko kvalitetne, gore navedene suhe hrane do jedne jušne žlice po jedinki na dan. Samo u izuzetnim slučajevima, kod jakog gubitka tjelesne težine uvjetovane bolestima (ali ne crijevnim!!!), ili visoke starosti, smijete toj hrani još dodati i zobene pahuljice koje sadrže dosta masnoća i škroba koji je zbog kratkog zagrijavanja na visokim temperaturama, lakše probavljiv.
O razlozima se može samo špekulirati.
Vjerojatno je da je prehrana zamorčića preuzeta od hranjenja kunića za tov i klanje. Kunići iz masovnog držanja, koji u kratko vrijeme moraju dobiti na masi, su bili hranjeni sa visokoenergetskom hranom. Prije nego su se uspjela pojaviti oštećenja i poslijedice takve prehrane, su ti kunići već davno bili zaklani. Zamorčići su dobili jednostavno istu hranu, jer slično funkcioniraju kao kunići.
Isto je tako vrlo vjerojatno da su zamorčići hranjeni istom hranom kao i ostali glodavci, jer spadaju u obitelj glodavaca. Većina glodavaca hrane se žitaricama, te je jednostavna greška napravljena i njima ponuđena ista vrsta hrane kao miševima, štakorima ili hrčcima. Danas je svima jasno da se zamorčići sasvim drugačije u prirodi hrane, drugačije od svih ostalih glodavaca, ali je svejedno ono na što smo se navikli jako teško odbaciti i prihvatiti novu spoznaju.
Industrija hrane upućuje na potrebu dodatnog prihranjivanja ljubimaca. Zaista su se na tržištu tek 50-tih godina pojavile razne vrste gotove hrane za naše ljubimce, kada je industrija postala svijesna da su ljubitelji spremni izdvajati novce za svoje ljubimce. Do tog vremena su se zamoci puno zdravije hranili.
Glavni sastojci gotove hrane kao žitarice, kukuruz, melasa, šećer i t.d. su dugo vrijeme bili dostupni na svjetskom tržištu za sitne novce, a dobitak od prodaje gotove hrane zato vrlo visok. U međuvremenu su ti sastojci poskupili i istovremeno se počeli preporučivati novi načini prehrane kako bi proizvođači hrane povećali svoju dobit korištenjem jeftinijih sastojaka.
Knjige kako i zoo trgovine i dalje preporučuju gotovu hranu (pretpostavljamo, iz neznanja).
Industrija prehrane propagira i zadobiva vlasnike time da je njihova hrana obogaćena vitaminima i mineralima koje životinje svakodnevno trebaju. Tako ima vlasnik osjećaj kako čini svojim ljubimcima dobro. Raznoliko hranjene životinje ne trebaju baš nikakve dodatne vitamine i minerale, jedna previsoka doziranost ovih dodataka može naprotiv biti vrlo štetna.
Najčešće objašnjenje: "Mi to oduvijek tako radimo..."
Hranjenje gotovim mješavinama je jednostavnije i praktičnije od čestog dodavanja sijena (koje praši, proširi se po stanu i zauzima dosta prostora prilikom skladištenja). Sigurno je i jednostavnije vitamine i minerale kroz tako jednu gotovu mješavinu hraniti, nego se pozabaviti sa sastavljanjem svježeg jelovnika, više puta na dan, od zelenila, aromatičnih biljaka, povrća i grančica. Često se samo nadopuni gotova hrana jer je vlasnik nesiguran čime zapravo mora uravnoteženo svoje ljubimce hraniti.
Vlasnici imaju potrebu svoje ljubimce hraniti. Oni znaju, normalno, da je sijeno zamorčićima glavna hrana kao što je kruh čovjeku, ali mi ne jedemo samo kruh, već najčešće samo jednom na dan, uz ručak, i tako želi i vlasnik svojim zamorčićima dati "ručak", iako to uopće ne odgovara potrebama zamorčića, jer zamorčići uzmu i preko 70 puta na dan hranu u sebe. Ili se suha hrana daje kao poslastica ili kao povremena promjena. Pri tome se rado zaboravi da se zaista sa puno toga može i smije zamorčiće hraniti, što je puno zdravije od melase i žitarica. Čak i količina od jedne žlice suhe hrane na dan, dovodi do toga da oni pojedu odprilike 1/4 - 1/3 manje sijena.
Nažalost još uvijek prisutan razlog: suha hrana se daje kako bi se izbjegao nedostatak minerala i vitamina. Pri tome vlasnici uopće nisu svjesni da ne postoji suha hrana koja ima zaista sve hranjive sastojke koji su potrebni zamorčiću, pa čak i da postoji, morali bi se onda jedino i isključivo samo sa suhom hranom hraniti, jer se inače dovede do nedostatka, čim se počnu miješati ostale namirnice, poremeti se sastav hranjivih tvari u prehrani. Naprotiv, upravo peleti su odgovorni za pojavu nedostatka vitamina ili minerala, jer konzumacija peleta smanji unos svih ostalih, ZDRAVIH namirnica, kao zelenilo i sijeno...
Ne. Ni jedan zamorčić ne treba gotovu hranu, čak ni skotne ženke, niti bolesne jedinke. Skotne ženke se isto tako mogu vrlo zdravo hraniti sa mješavinom sijena, povrća, mirodijskih biljaka, listovima i cvijetovima, kao i grančicama, i pritom dobe kompletno sve potrebne hranjive tvari, vitamine i minerale. Pri tome je pak potrebno stručno znanje kao i intezivno bavljenje životinjicama. Osim toga je takvo hranjenje skuplje od jeftinih peleta.
Bolesne životinje koje hranu više ne mogu uzimati u sebe, mogu se nadohranjivati kašicom od peleta, ali čim se oporave, više im suha hrana nije potrebna, jer im samo uspori i nepotrebno optereti probavni trakt, te im je puno važnije davati povrće koje je bogato škrobom i mirodijske biljke koje potaknu rad crijeva, kao i razne vrste sijena, kako bi vratile snagu nakon bolesti.
Ni mladim životinjama nije potrebna gotova hrana. Uravnotežena prehrana bogata mineralima i vitaminima koji se nalaze u dovoljnim količinama u povrću i mirodijskih biljkama, kao i, naravno, u sijenu je čisto dovoljna za zdrav razvitak.
Nažalost se često desi da se gotova hrana odjednom prestane davati, tako da se crijevna flora dovede u stres i ne može takvom brzinom prelagoditi na promjenu u ishrani. PH vrijednost u crijevu naglo padne. Time dolazi do nadimanja i stvaranja plinova u crijevu, kao i do proljeva, a također može doći i do problema sa jetrima. Promjena u prehrani, dakle ukidanje jedne vrste hrane, smije se provoditi samo postepeno i kroz dulji vremenski period.
Često se u uvjerenju da suha hrana nije potrebna, ova postepeno ukine, ali se ne pazi istovremeno na uravnoteženu prehranu. Često se skupe začinske biljke, koje su pak glavni izvor minerala, proteina i vitamina, ne hrane, ili se samo jako jednolično hrani i ne pazi na količinu vitamina i minerala u pojedinačnim namirnicama. Tako dolazi do pojave nedostatka vitamina ili minerala, koji se onda pripišu ukidanju gotove hrane.
Mlade životinje koje se hrane zdravo, ne dobivaju na težini tako brzo kao životinje koje su hranjene sa suhom, gotovom hranom. Ali, da li mlade životinje zaista moraju eksplozivno rasti, zar nije dovoljno da kad odrastu dostignu težinu svojih odraslih rođaka?
Kao najčešća poslijedica hranjenja suhom hranom je gojaznost. Većinom životinje hranjene suhom hranom reagiraju na nju sa smanjenom pokretnosti radi brzog osjećaja sitosti, te to rezultira pretjeranom težinom. Životinje koje se pak mogu kretati, razgrađuju masnoće i troše tako unešenu energiju, te zadrže svoju idealnu figuru. Svejedno se često kao poslijedica hranjenja suhom hranom javlja masna jetra - taj problem se iz vana ne primjeti, ali uzrokuje, naročito kod ženki u uzgoju, često smrt životinje.
Jedan puno češći i veći problem su oboljenja probavnog trakta. Tako dugo dok je zamorčić zdrav i pretežno se zdravo hrani, je njegovo crijevo u stanju regulirati i probavljati šećere i škrob iz loše suhe hrane. Ali ako se poremeti imuni sistem zamorčića, prehladom na primjer, namnože se Colli bakterije i crijeva postanu neuravnotežena, te životinje dobe proljev ili nadutost i gasove. Uz to dolaze još i problemi koji nastaju prejako mljevenim sirovim vlaknima - volumen crijeva kod takvih životinja je mali, te je jako teško u tom slučaju dobiti proljev pod kontrolu. Veliki broj životinja hranjenih niskovrijednom gotovom hranom uginu od poslijedica proljeva kod neke inače bezazlene bolesti. Za takav poremećaj rada crijeva su dovoljne već i male količine žitarica i melase ili peleta kao 1 jušna žlica na dan.
1 jušna žlica suhe hrane na dan dovodi do smanjenog unosa sijena za čak cca 30%! Time se smanjuje i potrošnja i brušenje kutnjaka. Kod zaista zdravih i mladih jedinki to ne predstavlja neki problem, ali kod životinja sa urođenim poremećajima u položaju i rastu zubi to može jako brzo dovesti do prerasta zubi, koje onda treba cijeli život kratiti i ako ih se pravovremeno ne uoči, dovode do toga da životinje više ne mogu unositi hranu i dobe teške upalne promjene u ustima.
Radi jakog pritiska na zubni korijen prilikom drobljenja peleta i žitarica, dobe životinje, koje se hrane pretvrdim peletima ili žitaricama, apscese kutnjaka. Trošenje zubiju se može osigurati samo sa sijenom ili travom, jer žvakanje tvrdih peleta i žitarica ne troši zube već samo nadražuje muskulaturu koja za ovaj neprirodan način pokretanja vilice nije adekvatna.
Nažalost nisu svi proizvođači spremni objaviti točan spisak sastava sadržaja, te se stoga ogradite i ne uzimajte one sorte kod kojih sadržaj i sastav nisu detaljno izlistani, pa čak i kad se te vrste hrane krase izjavama kao "bez žitarica" ili "bez šećera" - jer umjesto tih sirovina mogu biti dodane mnoge druge koje Vašim ljubimcima ne želite i ne bi trebali ponuditi. Proizvođači hrane su obavezni navesti protein, masnoće, pepeo i sirova vlakna - sve ostalo im je dano na volju da navedu ili ne, a najčešće nije potpuno. Skoro u svim gotovim hranama se može naći lucerna, žitarice, melasa (otpad prilikom proizvodnje šećera koja se najvećim djelom sastoji iz šećera!) i ostali sastojci, koje Vašoj životinji nikada ne bi dali, da nije prešana u šarene kuglice, kružiće ili štapiće. Nemojte se dati zavarati od zelenih sastojaka, često sadrže peleti koji su zeleni, samo mali postotak sijena ili mirodijskih biljaka, najčešće se sastoje od žitarica, melase, umjetnih boja i ostalih sastojaka koje Vaše životinje uopće ne trebaju!
------------------------------
Gore navedene informacije i savjeti nisu stručna literatura i to ne želi niti biti. Ovaj informativni tekst je samo jedan pokušaj, normalnom vlasniku zamorčića objasniti, zašto gotova suha hrana njegovom ljubimcu više šteti nego što mu koristi.
