Probava

Usna šupljina zamorčića se dijeli u dva dijela. U prednjem, glodarskom-dijelu se hrana sa prednjim zubima grubo usitni. Veliki nabori u obrazima dijele zadnji dio za žvakanje. U njemu se hrana pomoću kutnjaka fino samelje i usitni. U ustima se hrana natopi slinom te dalje transportira u želudac kroz jednjak. U želucu (kapacitet odrasle životinje ca. 20-30 ml) se hrana pomiješa sa različitim enzimima i naslaže u slojevima. Želudac je jednokomorni, ima tanke stijenke i posjeduje slabu muskulaturu. Unutar 1-7 sati prelazi prerađena hrana u obliku kaše, iz želuca u dvanaesterac (koji je 12 cm dug). U dvanaestercu se nalaze žučni kanal i izlazni kanal želučane žlijezde.

Crijevo zamorčića ima slabu muskulaturu. Kaša od hrane se ne pokreće, kao kod čovjeka, mišićima, već je gura novo nadolazeća hrana. Zbog toga i ima poseban naziv "Stopfdarm" (njem.) - od gore mora nešto ući, kako bi dolje moglo izaći. To je i razlog zašto zamorčići nikada ne smiju biti "na tašte" (kako oni zbog nedostatka muskulature u želucu ne mogu povraćati, besmisleno je zamorčića imati na tašte).

Na dvanaesterac (Duodenum) se nadovezuje Jejunum i Ileum koji su zajedno dugi 120 cm. U njima se odvija daljnji proces enzimskog dijeljenja hrane; slobodni dijelovi hrane se preuzimaju.

Nadovezujuće debelo crijevo (Colon) je vrlo specijalizirano za probavu celuloze. Slijepo crijevo zamorčića (Caecum) je ca 15 cm dugo. Leži zavrnuto (u obliku potkove), uz zid trbuha i dijeli se u 3 dijela. U slijepom crijevu se nalaze bakterije koje su zadužene za probavu i apsorpciju vitamina važnih za život. U slijepom crijevu se izmet obogati vitaminima i bjelančevinama. Predpostavlja se da zamorčići ovdje produciraju specijalni izmet, bogat vitaminima, iz slijepog crijeva, koji se vrlo malo optički razlikuje od normalnog izmeta (radi toga se ne može razlikovati da li se radi o izmetu iz slijepog crijeva ili normalnog, ali kako zamorčići izrazito selektiraju koji od njih će unijeti u sebe, predpostavlja se da se radi o izmetu iz slijepog crijeva). Ovaj izmet zamorčići preuzimaju direktno iz anusa. Pretežno se sastoji od anaerobnih i gram pozitivnih bakterija (Lactobacilli, Kokki).

U debelom crijevu (cca 80 cm dugom) preuzimaju se hranjive tvari, a odvaja se voda.

Cijeli probavni proces može trajati i 5 dana!

Izbacivanje otpadnih produkta izmjene tvari vrši se preko bubrega, mokraćnih puteva i mokraćnog mjehura.

Crijevna flora se sastoji najvećim dijelom iz gram pozitivnih bakterija. E.coli, ako su prisutne, onda samo u malim količinama. Stoga se crijevna flora vrlo lako može poremetiti davanjem pogrešnog antibiotika (coli-formne klice se mogu kod davanja jednostranih antibioza razantno razmnožiti), što dovodi do izbacivanja endo-toksina i resorpcije, te time do šoka i eventualne smrti.

S vremenom su zamorčići izgubili sposobnost sintetiziranja C-vitamina, pa su ovisni o svakodnevnom unosu od 10 mg na 1 kg tjelesne mase po danu (u skotnosti čak 30 mg / 1 kg tjelesne mase).

Na zamorčićima se ne mora odmah prepoznati da imaju proljev, ali se po kavezu i nastambi može naći kašasti i mekani izmet.

Ako zamorčić ima jaki proljev onda je krzno na guzi zamuljano, proljev je tekuć i u tom slučaju treba odmah potražiti pomoć veterinara. Životinjica djeluje apatično, ne jede kako treba, ne igra se i ima bolove, krzno djeluje bez sjaja, nakostriješeno, životinjica slini i vrlo brzo gubi na težini. Ponekad proljev ima jako neugodan miris.

Blaži oblik proljeva (previše svježeg i sočnog povrća ili voća ili promjena u prehrani) je također ozbiljan i zahtijeva hitno liječenje - zamjenjivanje svježeg povrća sa puno sijena), a ako nema brzog poboljšanja, obavezno se mora posjetiti veterinara.

Proljev može imati više uzroka, a najčešći je da zamorčići brzu promjenu ishrane ne mogu podnijeti, naročito mlade životinjice moramo vrlo polagano navikavati na svježu i zelenu hranu, inače crijevo kolabira.

Prilikom nabavke zamorčića, treba za njega uzeti i hranu na koju je dosada bio naviknut. Ako to ne napravimo i zamorčića odmah počnemo hraniti po svojem, njegova probava to ne može podnijeti. Ili ako se neobično velika količina zelene ili svježe hrane, ili pak suhe hrane da, onda se crijeva preopterete.

Ljeti je potrebno zamorčiće polagano navikavati na zelenu hranu; ne ih samo jednog dana odjednom staviti na travnjak/livadu!

Rijeđe je bakterijska infekcija razlog proljeva, ali bi u tom slučaju trebalo dati izmet na analizu pa primjeniti odgovarajuću terapiju.

Također je moguće da životinjica ima neku drugu bolest pa je proljev poslijedica slabosti. U tom slučaju je imuni sistem toliko oslabljen da kriva prehrana ima naročito negativno djelovanje na crijeva.

Davanje antibiotika može također prouzročiti proljev. Ili davanje neadekvatnih lijekova (kao penicilin, koji se zamorčićima ne smije davati). Jedna od najozbiljnjih grešaka koju neiskusan veterinar može napraviti je da prepiše smrtonosni antibiotik, kao recimo amoxicilin da bi liječio bakterijsku infekciju zamorčića. Proljev uzrokovan antibiotikom u zamorčića, predstavlja životnu opasnost kada se koriste antibiotici gram pozitivnog spektra, koji opasno promijene osjetljivu ravnotežu flore u crijevu. Kao rezultat, bakterije kao clostridia spp. i escherichia coli prevagnu jer normalna flora bude ubijena.

Enterotoksini, koje ove bakterije ispuštaju budu sistematski apsorbirani. Rezultat crijevne disbioze i enterotoksina je proljev, sistematsko trovanje i konačno smrt.
Postupak kod proljeva uzrokovanog antibiotikom:
ISTOG MOMENTA PREKINUTI DAVANJE ANTIBIOTIKA!

Ako zamorčić i dalje jede i ponaša se normalno:

- hraniti travnim sijenom (pomaže kod obnavljanja crijevne flore)
- ukloniti sve žitarice i hranu od žitarica (žitarice pospješuju rast escherichie colli i clostridium spp.)
- dodavati vitamin C u tabletama ili tekući (30-50 mg/kg svakih 12-24 sata, osim što zamorčić ima potrebu za njime, C-vitamin može usporiti apsorbciju enterotoksina kroz crijevni zid)
- kada izmet postane tvrd, prestanite sa dodavanjem C vitamina i hranite svježim zelenilom tamnoga lišća koje ima visoku koncentraciju C-vitamina. Peleti mogu izgubiti C-vitamin pa je hranjenje prirodnim izvorom od velike važnosti.

Također dođe kod krive prehrane ili kod mlađih životinja češće do napada crijeva parazitima kao kokcidije (su jednostanične i žive i razmnažaju se u crijevu zamorčića) ili gliste koji se isto tako samo uzimanjem probe izmeta mogu ustanoviti i onda relativno jednostavno liječiti. Kod bolesti, bakterija i kokcidioze je potrebno, uz terapiju i strogu dijetu jako paziti na apsolutnu čistoću.

Između ostalog može doći do napada gljivica kvasca u crijevu, pa i one onda prouzrokuju promjenu izmeta i proljev.

Špricano i nedovoljno oprano povrće ili voće (dakle, otrovanje), ili nedovoljno osušeno voće i zelena hrana mogu isto dovesti do proljeva.

Česti razlog proljevu je i taj da zamorčić nešto pojede što nije za njega - plastiku, pijesak za mačke, drugu neadekvatnu stelju, kemijski tretirane predmete, otrovne biljke, cigarete i t.d.

Glavni uzrok proljeva, koji se stalno vraća je najčešće posve neadekvatna prehrana životinja. Žitarice i/ili hrana sa melasom, ili sitno mljevena suha hrana ili poslastice, koje se pobrinu da crijevo ne može raditi kako treba. U tom slučaju pomaže samo jako polagano privikavanje na zdravu prehranu.

Prehrana kod proljeva

Ako zamorčić ima mekanu stolicu, najvjerojatnije je uzrok prehrana. Često je nagla promjena ishrane razlog (napr. kad zamorčić u ljeti bez polagane faze privikavanja završi na pašnjaku). Uzrok može biti i pogrešna kombinacija hrane ili previše suhe hrane. Ako se ustanovi greška u prehrani, onda se kao prvi korak smanji količina svježe hrane, suha hrana se ukine ili jako smanji. Zamorčić dobije prvenstveno sijeno i zelenilo na koje je naviknuo, kao i neke sasušene začinske biljke. Čaj od kamilice djeluje smirujuće na crijeva. Nakon 5-6 dana se ponovo može započeti davati povrće u većim količinama, na početku komorač i gomoljasto povrće (mrkva, cikla, stočna repa, korabica i sl). Tek kad je izmet ponovo čvrst, počnu se dodavati lisnata povrća i krastavac.

Uzrok proljevu može biti i crijevna infekcija. Onda najčešće izmet ima intenzivan miris i mekan je, pa čak i vodenast. Prioritet u tom slučaju ima unos tekućine, stoga se zelenilo ne smije reducirati. Zamorčići s crijevnom infekcijom najčešće odbijaju jesti, ili jedu jako malo, djeluju bezvoljno i malaksalo. Tako oboljeli zamorčić ne smije u ni kojem slučaju biti stavljen na dijetu! Ovdje vrijedi: smije sve jesti, što želi, najvažnije je da uopće jede. Tek kad se bolest suzbije (veterinar!), sastavi se plan hrane. Zamorčić se stavlja na zdravu prehranu i dobiva do potpunog oporavka samo poznatu hranu - sve novo ili nepoznato je zabranjeno!

Slijedeće su karakteristike začepa, ali ne moraju nastupiti uvijek istovremeno:

• Zamorčić više sati nije kakao.
• Izmet je jako mali, tvrd, bez forme (ponekad povezan u lanac)
• Gubitak apetita
• Bezvoljnost
• Kod preopterećenog želuca se tvrd želudac dobro može opipati, ostatak trbuha je mekan (drugačije nego kao kod nadimanja, plinova, gdje je trbuh često na mnogim mjestima jako tvrd ili zategnut).
• Kod već duže opstipacije djeluje trbuh isto lagano nategnut.
• Zamorčić odbija jesti. Sjedi bezvoljno, napeto čuči u kućici ili nastambi, ne opušta se, ne legne se i ne protegne se.
• Zamorčić zgrbljuje često leđa i pokušava sa jakim pritiskom istisnut nešto izmeta.
• Bolno glasanje pri kakanju (slično glasanju kod uriniranja pri upali mjehura)
• Crijevna sluznica na izmetu
• Plinovi u želucu i crijevim