Satenske zamorčiće prepoznajemo po njihovom napadno sjajnom krznu. Većina ostalih pasmina se može "satenizirati". Sjaj nastaje jer su njihove dlake šuplje, te tako reflektiraju svijetlo iz nutra. Osteodistrofija se naslijeđuje, to znači, nije zarazna, ali ni izliječiva. Kako se pojavljuje samo u uzgojnim linijama satenskih zamorčića, ima i nadimak "satenska bolest", ali se pojavila i kod ostalih pasmina, na svu sreću, samo rijetko.
Kod zdravih zamorčića kalcij se u kostima stalno razgrađuje i nadograđuje. Kod osteodistrofije je izmjena tvari u kostima poremećena tako da se iz kosti kalcij stalno samo razgrađuje i izvlači, a ne nadograđuje, iako je prisutno dovoljno kalcija u organizmu. To vodi do sve jačeg slabljenja koštane tvari. Najčešće životinje prvo dobe poteškoće u zglobovima kukova ili vilice, što izaziva hod sličan skakutanju ili smanjenom unosu hrane zbog oslabljene mogućnosti žvakanja. U zadnjem stadiju životinje više ne mogu hodati ili nemaju snage jesti. Jedinke koje su došle u zadnji stadij oboljenja je potrebno pravovremeno osloboditi muka, tj. uspavati.
uznapredovalost bolesti se može uspostaviti RTG snimkama.
Do sada nije poznata mogućnost zaustavljanja ili sprječavanja razgradnje kostiju. Genetski naslijeđeni poremećaj izmjene tvari se ne može ispraviti niti spriječiti povišenim unosom količina kalcija i minerala. Naprotiv, zbog prevelike količine minerala, povisuje se rizik stvaranja kamenca u mjehuru i bubrezima.
Nažalost ne postoji nikakva metoda dijagnosticiranja osteodistrofije prije nego je uzela maha, stoga je potrebna pažnja vlasnika pri izbijanju gore navedenih simptoma koji nemaju druge uzroke.