Apscesi kod zamorčića

Vidljivi apscesi na tijelu se u normalnom slučaju stvaraju direktno ispod kože, napr. nakon operacije, na ožiljcima, ili kroz manje povrede, najčešće u predjelu vrata. Prepozna ih se po zadebljanju i lako se daju napipati.

Česti su apscesi u području vilice. Ova forma apscesa se često izvana ne može primjetiti, i samo rijetko se da napipati. Manifestiraju se najčešće tako da zamorčić puno manje jede (povezano sa gubitkom na težini), jako slini, radi grimase dok žvače, ima promjene kod zubiju (krivi rast, zadebljanja) i pokazuje očite bolove prilikom uzimanja hrane.

Stupanj u kojem se apsces očituje ovisi o mjestu na kojem je smješten. Apscesi na vratu, ispod čeljusti, se rijetko primjete, sve dok ne postanu zreli, jer imaju tendenciju da vise i izgube se u naborima kože i mesa na vratu. U toj poziciji rijetko pričinjavaju životinji bolove, jer ne guraju mišić ili kost, te rijetko ometaju uzimanje hrane.
Većina onih koji se pojave odmah ispod donje vilice, prema donjem dijelu uha, se obično kasno otkrivaju. Prvi simptom je nepravilni rast zubi, koji se očituje u načinu na koji životinja jede. Može se pojaviti puno prije nego se uoči upala ili nateklina tipična za apsces. Ovi apscesi mogu trajati i par tjedana prije nego što sazriju, a onda se većina napuni u roku od 36 do 48 sati.

Čim se primjeti apsces ili njegovi simptomi, potrebno je hitno odvesti životinju kod veterinara, jer što prije započne tretman to su veći ishodi za pozitivno izliječenje!

Apsces nastaje kod manjih povreda (borbe oko ranga ili povrede na grančicama ili sijenu), ili na ožiljcima od operacija (često kroz male rupice koje ostanu nakon izvlačenja konca, ako se ove nedovoljno dezinficiraju i zaprljani konci se provuku kroz ranu - stoga kasni apscesi nakon kastracije nisu rijetkost), u koje uđu bakterije (streptokoki, stafilokoki, pasteurele, razne enterobakterije). Te bakterije uzrokuju gnojne upale. Napravi se kapsula (šupljina nastala od omekšanog tkiva) puna gnoja. Apscesi koji se stvore na vilici su najčešće uzrokovani nepravilnim rastom kutnjaka koji, recimo, urastaju u obraze životinje, što vodi do upala u predjelu grla i također može izazvati apscese. Isto tako mogu i grančice sijena uzrokovati ranice u ustima, koje se onda pretvore u apsces. Prejaki pritisak prilikom žvakanja (drobljenje tvrdih peleta ili sjemenki žitarica) izazove nerijetko iritaciju, koja kao poslijedicu ima apscese na korijenima zuba - u tom se slučaju stvara apsces u predjelu vilice.

Kako bi dobro pregledali zamorčića, morati ćete ga zamotati u ručnik kao malu bebu, tako da samo glava viri iznad ruba ručnika. Zatim ga položite na ravnu površinu, na leđa. Zaboravite sve gluposti koje ste čuli o tome da zamorčići imaju napad histerije, panike i sl., svaki puta kada ih se stavi na leđa. Može se desiti, ali je jako rijetko.
Najbolje je stajati sa zamorčićem položenim na stol. Međutim, nema čvrstog pravila kada se radi o pregledima koje treba izvršiti. Nekim vlasnicima je lakše sjediti i imati zamorčića na krilu. Tako dugo dok je zamorčić osiguran, obje metode su dobre.
Pažljivi vlasnik će primjetiti oboljenje zbog gubitka na težini, ili je primjetio da zamorčić ne žvače hranu marljivo kao inače. Neki vlasnici opišu da žvakanje izgleda kao da zamorčić pokušava sažvakati staklo, što bi bio najbolji opis simptoma.
Prvo se provjere sjekutići. Primjetiti ćete da sjekutići naliježu nakošeno kada se od naprijed gleda. Apsces je najvjerojatnije smješten na višoj strani nakošenja.
Provjerite kutnjake - obično se primjeti da se trošenje reflektira na kutnjacima. Što se ovdje desi: životinja žvače na suprotnoj strani, jer ju strana na kojoj je apsces, boli. Stoga se kutnjaci troše samo na jednoj strani.
Nemojte se iznenaditi ako na strani na kojoj sumnjate da bi apsces mogao biti, nema ništa za napipati, jer se većina apscesa stvara puno duže prije nego postanu vidljivi i opipljivi. Zaključak je da je bol puno intezivnija prije nego se apsces razvio, stoga se zubi troše samo sa jedne strane.

Osim brušenja zubiju, na strani suprotnoj od apscesa, u tom se stadiju ništa drugo ni ne može napraviti osim čekati da sazrije.

Ako nemate iskustva, onda nemojte sami ništa poduzimati - dijagnozu smije postaviti samo veterinar. Ni u kojem slučaju ne smije laik otvarati apsces i sam ga liječiti! Kako bi se mogla postaviti prava dijagnoza, apsces se punktira, a to znači, da će veterinar bocnuti apsces i uzeti probu sadržaja. Najčešće je analiza kulture nepotrebna, jer gnoj već prilikom punktiranja krene izlaziti pa se po mirisu i konzistenciji lako može kao gnoj identificirati.

Ako se radi o apscesu na vilici, onda se osim brušenja zubiju na strani suprotnoj od apscesa ništa ne može napraviti, osim čekati da sazrije. Korištenje antibiotika u ovoj fazi nije neophodno i rijetko je uspješno.

Ima više mogućnosti terapije. Ako je apsces "zreo" i nalazi se na mjestu koje je lako dostupno, a zamorčić je pri dobrom zdravlju, preporučuje se kirurško uklanjanje apscesa. U tom se slučaju životinja uspava, a apsces se zajedno sa njegovom kapsulom odstrani. Najčešće nije potrebna daljnja obrada, ali se najmanje još 5 dana nakon operacije mora davati antibiotik i pridržavati pravila njege nakon operacije. Nakon čišćenja apscesa, može ga se tretirati sa kalcij-hydroxidom.

Iskusni vlasnici ili veterinari, čekaju da apsces sazrije, a zatim ga otvore i cijede cca 3 dana. To nikako nije posao za neiskusne, ali isto tako nije ni približno toliko riskantan kako većina veterinarskih kirurga tvrdi. Većina vlasnika koji su naučili kako očistiti apsces, imaju približno 99% uspjeha i nikad ne koriste antibiotik. Koristi se hydrogen peroxid kako bi se rez temeljito očistio od gnoja, a zatim nasprejao sa anti-mikrobskom otopinom, collodialnim srebrom.
Ali, ako to niste nikada radili, ne upuštajte se bez nadzora iskusne osobe, radije odvedite zamorčića veterinaru!

Najčešća metoda je otvaranje apscesa. Pri tome se apsces što više razreže, i gnojni se sadržaj istisne ili struganjem odstrani. Konačno se rupa od apscesa ispere. Za ispiranje se koristi Rivanol tablete koje se rastope u vodi i pritom nastaje žućkasta otopina. U tu svrhu se može koristiti i Fibrolan. Rastopi se u slaboj otopini kuhinjske soli (naCl 0,6-0,9%), ali ima manu da nije dugo upotrebljiv. Među ostalim se preporučuje i ispiranje sa vodenim hidrogenom (3%) ili kaliumpermanganatom. Međutim oni nadražuju tkivo i nisu za laika jednostavni za upotrebu. Stoga ne preporučujemo ispiranje hidrogenom.

Kod čvrstog gnoja je preporučljivo, nakon prvog ispiranja staviti Leukase N Kegel (Framycetin sulfat 10,000 mg, Lidocain HCL 2,000mg), a ovisno o veličini apscesa i više njih. Ovisno o veličini apscesa, u prvom tjednu, nakon svakog ispiranja staviti novu Leukase N kuglicu.

Apsces je neophodno svakodnevno otvarati i ispirati, do potpunog zaraštanja. Samo se tako može osigurati da se neće opet zatvoriti i napuniti gnojem. Prozračivanje je stoga isto preporučljivo, kako bi anaerobne bakterije prije odumrle.

Ova terapija je za životinju i vlasnika vrlo neugodna. Nešto ugodnije je kada se životinja za ispiranje ne mora odvoditi veterinaru, već on pokaže vlasniku kako je može sam isprati, te veterinar jednom tjedno kontrolira ranu, naravno, ukoliko nema komplikacija, inače treba odmah potražiti veterinara! Tako bi životinja ostala u poznatoj okolini i otpada stres transporta i odlaska veterinaru.

Ispire se kako slijedi: prvo se ukloni krasta sa rane. Pritom se krasta mora omekšati sa mlakom kamilicom i onda lagano sastruže sa rane (koja će početi krvariti, ali je to normalno i ne smije se prekidati). Zatim se napuni šprica (bez igle!) sa sredstvom za ispiranje (uvijek čista šprica!). Na špricu se namjesti igla, i sa iglom se rupa apscesa detaljno ispere, tako dugo dok gnoj prestane izlaziti. Ako je potrebno još sredstva za dezinfekciju, igla se ukloni kako bi se šprica mogla napuniti, a kako se sredstvo ne bi zagadilo.

Ispiranje se provodi svakodnevno i tako dugo dok apsces nije posve zarastao.

Kod težih apscesa ili kada se pokažu i drugi simptomi (gubitak na težini, neaktivnost, apatičnost i sl.) bilo bi poželjno životinji dati antibiotik. Bakterije koje se nalaze u gnoju mogu krvotokom ući u organizam i izazvati upalu unutarnjih organa. Ukoliko je takva terapija poželjna i sa kojim antibiotikom, smije odrediti samo veterinar. Bilo bi svrsishodno uzeti prije probu i odabrati odgovarajući antibiotik koji će reagirati na tu vrstu bakterija. Ukoliko životinja ima velike bolove, potrebno joj je privremeno dati nešto protiv bolova - dobra iskustva se imaju sa Metacam-om.
Metacam, tj. sastav Meloksikam je najbolji analgetik za zamorčice.
kod nas ga ima po nazivom Movalis, https://www.almp.hr/.../lije.../PIL/UP-I-530-09-06-03-183.pdf, ili Meliam, https://www.almp.hr/.../lije.../PIL/UP-I-530-09-09-01-457.pdf
Doziranje Meloxicama:
1 kap oralne suspenzije (1,5 mg/ml) 1 × dan
tj. 1,5 miligram ili 1,5 mililitar Meloksikama na dan, a koja je to količina lijeka, ovisi o koncentraciji Meloksikama u njemu - kalkulator doze

Ukoliko je to izvedivo, poželjno bi bilo odvojiti zamorčića tako da je samo sa jednim zajedno, a od ostalih ga separirati. Preporučuje se držanje na čistim ručnicima. Podlogu i sve oko životinjice je potrebno više puta na dan čistiti. Ako životinja jako pati zbog izoliranosti, tako da odbija hranu, može je se staviti sa grupom kako bi zajedno jeli, ali tek par sati nakon čišćenja apscesa, kad se već debela krasta napravila. Ako i onda odbija hranu, potrebno ga je prislino hraniti.