Narkoza

Na većini internet foruma zagovara se vlasnicima samo narkoza sa Isofloranom (inhalacijska narkoza), kao bezopasna i da bi trebali samo tamo životinju operirati gdje se ta narkoza koristi. Ta izjava je zastarjela i ne odgovara najnovijem standardu. Moderne više-stupanjske i kombinacijske narkoze, podnose se bolje nego gas narkoze.

Još do prije nekoliko godina je narkoza za glodavce bila nezamisliva - pre skupa za jednu životinjicu kojoj je cijena samo par desetaka kuna...
Krajem 20-tog stoljeća se to stanovište doduše promijenilo, ali sredstva koja su stajala na raspolaganje nisu bila zadovoljavajuća: bilo je moguće glodavce relativno "povoljno" narkotizirati špricom, ali je postotak gubitka bio previsok. Glavni problem pritom je bilo po život opasno rashlađivanje pacijenta, tj. određivanje potrebne doze preparata koji su bili uglavnom koncipirani za pse i mačke. Tako su, nakon uspješnog zahvata, najčešće kastracije, pacijenti ugibali, njih čak 50%, iz razloga narkozom uvjetovanog pothlađivanja. Tada operacije tumora i slični zahvati zbog visokog rizika od narkoze nisu ni dolazili u obzir, te su stoga životna očekivanja bila puno niža od današnjih.
Nadoknađivanje narkozom uvjetovanog gubitka tjelesne topline je pokušavan na različite načine, ali nažalost bez uspjeha. Svejedno da li se stavljaju crvene lampe ili toplinski jastuci, male životinje su se rashlađivale iz nutra jer je njihova termo regulacija bila isključena.

Tada, početkom 21. stoljeća, "pokušalo" se sa inhalacijskom narkozom - kod pasa uspješnom metodom pri kojoj se narkotizirajući plin preko maske ili tubusa uvodi u dušnik pacijenta. Kod pasa je to moguće uspješno regulirati; prvo se životinja intravenozno ili intramuskularno lagano uspava.
Glodavce se uspavljivalo ili pomoću maske ili su sjedili u posve izoliranoj komori u koju se plin uvodio (najčešće komore izrađene potpuno od pleksiglasa, jer je proziran i nepropusan). Kod ove forme narkoze leži poteškoća u određivanju stupnja svijesti pacijenta - najčešće su bili još budni ili "preduboko" uspavani (smrtonosni ishod).
Tek od zadnjih par godina postoji jedna nova forma injekcijske narkoze, koja se do sad pokazala kao daleko najsigurnija forma narkoze glodavaca: potpuno antagonisirajuća narkoza (njem. VAA, Vollständig antagonisierbare Narkose). Pritom se radi o mješavini raznih sastojaka koji vode do gubitka svijesti, isključivanja senzora boli i opuštanja mišića kod glodavaca, bez efekta dugog buđenja i bez podhlađivanja organizma, a uz to je vrlo precizno dozirajuća (čak i kod pacijenata koji su lakši od 100 grama!) - te time kirurškim zahvatima više ništa ne stoji na putu.
Ova mješavina se pomoću druge mješavine antidota posve poništi (antagonizira) - te se pacijent već nakon 5-10 minuta nakon injekcije posve razbudi i započinje sa svojim normalnim aktivnostima.
Pritom treba svejedno napomenuti da probavni trakt kunića i glodavaca mora biti kontinuirano zaposlen i pacijenti NE povraćaju. Stoga se ovi pacijenti, kao i dosad, prije planiranog zahvata nikada ne smiju stavljati na tašte (uskraćivati im hranu). Pri svim zahvatima sa "donje strane" pacijenta, a tu spadaju uz operacije tumora na mliječnim žlijezdama i sl. također i kastracije, se pacijenti moraju držati najmanje 10 dana na novinskim papirima ili kuhinjskim ručnicima umjesto na uobičajenim podlogama - to ne izgleda lijepo, ali izbjegava infekcije operacijskih rana steljom.

Zamorčići imaju probavu koja radi po principu da novo unešena hrana gura probavljenu van, stoga ih se ni pod koju cijenu ne smije držati na tašte, tj. uskratiti im hranu! Sve do same operacije, smiju jesti sijeno, te stoga u transporteru mora biti velika količina sijena. Vodu isto tako moraju imati na dohvat.

Poslijednji obrok svježe hrane bi trebao biti večer prije operacije, jer bi inaće svježa hrana u želucu mogla početi "kuhati".

Kako bi se smanjio rizik od narkoze, tjedan dana prije narkoze bi trebalo pojačano hraniti svježu hranu bogatu C-vitaminom. Ako je operacija hitna, onda veterinar mora dan prije operacije dati injekciju C-vitamina.

Zamorčić bi se u svakom slučaju morao buditi kod veterinara, jer i u fazi buđenja može doći do komplikacija. Odgovoran veterinar nikada neće dati još narkotiziranog zamorčića da ga nosite kući. Zamorčić bi trebao biti posve budan.

Zamorčić bi se morao buditi ispod crvene lampe za grijanje, ili na toplom jastučiću, jer svoju tjelesnu temperaturu ne može regulirati dok je narkotiziran.

Toplinski jastučić bi morao i nakon operacije biti stavljen u nastambu, kako bi si zamorčić mogao sam odabrati toplinu ako mu ova paše.

Nakon operacije smije zamorčić odmah jesti, te je kod preuzimanja zamorčića pregršt sijena od velike važnosti.

Mnogi zamorčići su nakon operacije osjetljivi na svijetlost i izlaze iz zaklona tek kad je mračno. Kako bi im mogli pružiti priliku da se još i prije kreću po kavezu, trebalo bi jedan dio kaveza zamračiti i prekriti sa tamnom dekom.