Vrste oboljenja

Na samom nosu se rijetko pojavljuju teška oboljenja, najčešće se radi o vanjskim povredama nakon svađa, ili lokalnim upalama sluznice, naprimjer uznapredovali ekcem na ustima ili gljivične infekcije nosne sluznice. Ponekad se može pojaviti krvarenje iz nosa ili smetnje koje su poslijedica "progutane" dlake ili ostaci hrane koji dospiju u nosnu šupljinu.

U grlu i ždrijelu se stvaraju upale sluznice izazvane bakterijama, gljivicama i virusima, koje imaju svoj uzrok najčešće u povredama sluznice špicevima zubiju. Bakterije izazvaju najčešće jako crvenilo sluznice, gljivice (Soor) uzrokuju bijele točkice i/ili bijele taloge, a virusne infekcije se očituju tekućinom ispunjenim mjehurićima (stomatitis vesicularis). Sve ove promjene mogu akutno biti opasne po život jer imaju kao poslijedicu potpuno odbijanje hrane (zatajenje gutanja). Eustahijeva cijev spaja grlo i unutarnje uho direktno, te infekcije mogu zahvatiti uši i izuzetno su bolne. Upale glasnica izazivaju promjenu u glasanju zamorčića.

Upale bronhijalne sluznice nastaju najčešće u svezi sa infekcijama, rijeđe mehanički parama, ispušnim plinovima, dimom ili prašinom. Glavni simptomi bronhitisa je djelomično bolan kašalje, pojačano stvaranje katara i šumovi prilikom disanja.

Primarne, ne infektne bolesti pluća su aspiracijske pneumonije, tumori i plućni edem. Aspiracijska pneumonija nastaje udisanjem hrane, napr. zahliknućem pri nemogućnosti gutanja ili kod nestručnog prisilnog hranjenja. Pritom se udahne kašica i prouzroči naročito tešku formu upale pluća. Tumori su najčešće adenomi ili metastaze od tumora drugih organa. Pod plućnim edemom se podrazumijeva nakupljanje tekućine u tkivu pluća. Plućni edemi znatno smanje kapacitet pluća neophodan za izmjenu plinova. Oboljenje se kod zamorčića uglavnom pojavljuje zajedno sa oboljenjem srca i kod svih stanja šoka.

Kod zamorčića je mali broj infekcijskih oboljenja koji su specifični za dišne puteve. Često su oboljenja u pitanju, koja pored ostalih simptoma, dodatno mogu i oboljenja dišnih puteva prouzročiti.

Kako sva infekcijska oboljenja imaju odprilike isti tok i simptome, nema ih smisla sve u detalje opisati. Pokušati ćemo se ograničiti na određene različitosti. Jedno oboljenje započinje obično sa temperaturom, kašljem, šmrcanjem, promuklosti, iscjedkom iz nosa i očiju, šumovima pri disanju, ubrzanim disanjem, gubitkom apetita i promjenom u ponašanju. Simptomi su najčešće prilično jednoznačni. Uzročnik odmah nije moguće prepoznati i za to su potrebne pretrage. Stoga se prvotna terapija može sastojati samo od davanja antibiotika širokog spektruma.

Adeno- virusna pneumonija

Virusna pneumonija je virusna infekcija sa smrtnim ishodom, prouzrokovana za zamorčiće specifičnim adeno-virusom. Zaraza i širenje se odvijaju zaraženim izmetom i urinom, ili međusobnim kontaktom životinja. Smrtnost je vrlo visoka. Ali su zato zarazna i rata oboljenja obično niske. Slične infekcije sa adeno-virusima su i kod ljudi i ostalih vrsta (ždrijebe, pas) poznate.

Infekcija streptokokima

Najčešći uzročnik oboljenja dišnih puteva kod zamorčića je Streptococcus zooepidemicus. Streptokoki su uzročnici gnoja koji se pojavljuju na sluznicama probavnog sustava. Prouzročuju u akutnom razvoju upale pluća kod zamorčića, u kroničnoj formi stvaranje apscesa, koji započinju u limfnim čvorovima grla. Otrovni otpadi metabolizma bakterija uništavaju crvena krvna zrnca i stijenke krvnih sudova. Tako može doći do izbacivanja krvi i eritrocita u alveolama, a zatim u dišnim putevima, ustima i nosu. Simptomi su kod akutne forme stoga krvavi iscjedak iz usta i nosa, te ponekad i krvavo obojeni urin.

Infekcija diplokokima

Diplokoki nastanjuju često sluznicu gornjih dišnih puteva kod ljudi i životinje bez da izazivaju oboljenja. Često nosioci nemaju nikakve simptome oboljenja, a kontaktom prenose uzročnike na ljude i zamorčića. Oboljenje je najčešće nezamjetivo. Rastuća infekcija ima za poslijedicu upalu bronhija, pluća i prsne maramice, te je često popraćena nakupljanjem tekućine. Smrtnost je visoka.

Infekcija klebsielom

Klebsiele su normalni stanovnici sluznice nosa i grla, kao i probavnog kanala. Klebsiella pneumoniae uzrokuje kod zamorčića prije svega teške upale pluća i prsa (pleuropneumonia). Kod perakutnog razvoja mogu životinje uginuti u roku od par sati, bez da prije toga pokazuju simptome oboljenja. Kod akutnih stanja dolazi do teških pneumonija sa smrtnim slučajevima nakon 2-3 dana. Kod kroničnog razvoja se stvara gnojni sekret iz nosa, krastavo obliljepljene nosnice bez iscjedka iz očiju. Za zdrave životinje je opasnost od zaraze vrlo visoka.

Bordetelosa

Bordetelie su stanovnici sluznice kod zamorčića ali i drugih vrsta životinja. Često ih se susreće kod oboljenja dišnih puteva, ali i kod klinički zdravih životinja. Infekcija sa bordetella ronchiseptica se odvija preko dišnih puteva. Razija se gnojna bronchopneumonija koja je naročito ograničena na vrhove plućnih maramica. Šmrcanjem i razvijanjem sekundarnih infekcija je za računati sa visokim gubicima.

Pasteureloza

Pasteruleoza, kod držanja zamorčića, može izbiti epidemijski. Izaziva je pasteurella multocida, koja se često kao bezopasna nalazi na sluznicama zdravih životinja. Ibacivanje uzročnika se vrši preko izmeta i sekreta iz nosa. Zaraza se odvija kapljično ili uzimanjem klica inficiranim zelenilom. Kod akutno oboljelih životinja dolazi do krvavih upala sluznica dišnih puteva i krvavog proljeva. Kod kroničnog razvoja su respiratorni simptomi u prvom planu. Nastaje bronchopneumonija sa krvavo-gnojnim iscjetkom iz nosne šupljine i djelomično sa krvavim proljevom. Jače su napadnute mlade životinje.

Slijedeći uzročnici se nalaze na drugim organima, ali se mogu nastaniti u dišnim putevima. Stoga ih se naročito treba napomenuti, jer mogu i kod ljudi prouzročiti oboljenja opasna po život.

Pseudotuberkuloza (Rodentioza)

Zaraza se kod zamorčića širi oralno uzimanjem zagađenog zelenila ili vode koji su zaraženi pticama, zečevima ili kunićima. Otrovanje krvi vodi, najčešće bez prijašnjih kliničkih simptoma ili samo sa kašljem i gušenjem, u roku od 1-2 dana u smrt.

Chlamydie

Zaraza Chalmydophilom caviae odvija se aerogeno ili sa direktnim kontaktom. Oboljenje se očituje simptomima sličnim gripi, temperaturom i bolovima u mišićima.

Pseudomonade

Pseodomonade su bakterije koje se nalaze svuda u okolini. Stoga su naročito opasne jer se mogu začahuriti u sluznici koja ih štiti od obrambenih ćelija imuniteta i antibiotika. U kroničnom stadiju se više ne mogu eliminirati iz dišnih puteva.

Nedostatak tipičnih simptoma često otežava ranu dijagnozu. U slučaju bolesti se provode kliničke pretrage kao slušanje, mjerenje temperature, pulsa i promatranje frekvencije disanja. RTG pregled je koristan u slučaju dileme. Može pokazati da li i u kojem obimu postoje sjene u predjelu pluća. Kako se uzročnik ne može razlikovati, trebalo bi dati sekret iz nosa ili očiju, ili bris grla tj. nosa na pretrage kako bi se ustanovila kultura uzročnika i napravi antibiogram. U slučaju smrti, naročito ako je više životinja zaraženo, obdukcija bi imala smisla.

Šok

Šok se kod različitih vrsta odražava na različite organe. Šok organi zamorčića su pluća. Neovisno o razlogu šoka dolazi do edema, otežanom disanju ili nagle smrti.

Oboljenja srca

Neposredna blizina srca i pluća nekad vodi do toga da oboljenja organa krvotoka, kao edemi, ne mogu biti razlikovani od plućnih oboljenja.

Alergije

Alergije su kod zamorčića na različite tvari (stelja, sijeno, vrste trave i t.d.) česte, započinju sa upalom dišnih puteva i očiju.