Klice i "livadice" u vlastitom uzgoju
Klice i izdanci su vitaminske bombe i jako dobar izvor vitamina i hranjivih sastojaka naročito u zimskim mjesecima kada se do trave ne može doći, a povrće dolazi iz uvoza ili iz dugo uskladištenih, mračnih skladišta. Procesom klijanja se u velikim količinama sintetiziraju vitamini i postojeći minerali se mogu na znatno bolji način unijeti i iskoristiti. Klice i izdanci, ukoliko se polagano hrane, su dobro probavljivi. I sasvim je jasno da zimi i nema drugog načina doći do vlastite košnje.
Klice i izdanci se najbolje uzgajaju u kuhinji, u blizini sudopera, u staklenim posudicama koje su za to namijenjene. Takve posudice se mogu nabaviti za sitne novce, ali ih se može i sam napraviti iz staklenki za marmelade, kisele krastavce i sl., tako da im se gusto izbuši poklopac.
Staklenka za klice je velika staklenka sa poklopcem koji služi kao cjedilo. Poklopac je ili od plastike ili metalni.
U staklenku napunjenu sjemenkama ili klicama se natoči voda, pričvrsti gore cjedilo i voda se kroz njega istoči iz staklenke. Zatim se staklenka ostavi da stoji koso kako bi višak vode mogao iscuriti.
Ako se želi više klica jedne vrste uzgojiti, onda je ovakva staklenka vrlo praktična. Sa više ovakvih staklenki se naravno može uzgojiti i više vrsta klica.
Staklenke za klice u prije svega praktične za klice iz većih sjemenki.
Da li ćete se odlučiti za uzgoj klica u staklenkama ili u tornju za klice, je u prvoj liniji vlastiti izbor. Toranj za klice je višekatna posuda sa poklopcem u koju se u najgornju posudu sipa voda koja prolazi kroz rupu u niže katove i na kraju u najdonju posudu koja nema rupu. Pritom se redom zaliju sve posude u jednom potezu. Pojedinačne posude imaju grbavo dno kako bi sa jedne strane nešto vode ostalo u njima, a s druge strane ne bi cijelo dno bilo posve mokro. S jedne je strane u posudama rupa u dnu sa uzdignutim rubom, kako bi kroz nju voda mogla oticati u niže posude. Špica na rupi spriječava pritom odlazak klica i sjemenki zajedno sa vodom. Po tornju se najčešće dobiju tri takve posude i jedna kao dno.
Kod ovog sistema je potrebno paziti da klice redovito dobivaju dovoljno zraka. Stoga se ipak preporučuje posude pojedinačno zaliti. Tako ostaju klice dulje svježe i bolje klijaju. Nakon upotrebe se posude najbolje operu u perilici, ukoliko je materijal podoban za pranje u njoj. Ako nije, onda ih je potrebno jako temeljito oprati sa kipućom vodom.
Vodu iz najdonje posude se može koristiti za zalijevanje cvijeća.
Na slijedećem linku se mogu vidjeti slike ove tehnike: Toranj za klice
Poklopac-cjedilo se može sam napraviti tako da se poklopac od staklenke za, recimo krastavce, izbuši u puno rupica, uz pomoć čekića i čavla. Rupice se buše od unutarnje strane poklopca prema vanjskoj. Prilikom bušenja se poklopac postavi na podlogu od više slojeva kartona koji stoje na drvenoj daski za koju nije šteta da bude izbušena. Cijela unutarnja površina poklopca se izbuši u rupice. samo rub ostaje neizbušen, jer poklopac mora dobro ležati na staklenci i mora se moći zašarafiti. Sa gornje strane izgleda poklopac kao ribež za jabuke. Kod uzgoja klica to ne smeta. Jedino je potrebno sa oprezom rukovati jer se mogu ruke ozlijediti. Sjemenke, tj. klice se napune u flašu toliko da ih je malo više nego što pokriju dno, s obzirom da jako povećaju volumen klijanjem. Zatim se napuni staklenka sa vodom, poklopac se na nju zašarafi i okrene naopačke iznad sudopera kako bi voda mogla iscuriti. Zatim se staklenka lagano nakošena postavi naopačke (vidi sliku) u jednu odgovarajuću šalicu, kako bi voda mogla posve iscuriti. Kada je voda iscurila staklenka se postavi da normalno stoji.
Na slijedećem linku se mogu pogledati slike tehnike bušenja poklopca staklenke i ispiranja klica: Tehnika
Kao poklopac se može na staklenku gumicom pričvrstiti komad gaze, ili komad mreže protiv komaraca, ili komad zavjese. Važno je da je materijal prije upotrebe dobro očišćen. Čistoća materijala je jedan od najvažnijih i najosjetljivijih stvari kod ove metode uzgoja klica.
Klice relativno brzo naginju kvarenju. Često dobe neugodan miris i čak mogu sadržati neke opasne uzročnike bolesti. Uzrok tome je činjenica da se u vlažnom okruženju ne razvijaju odlično samo klice, već i uzročnici bolesti. Sjemenke koje klijaju često postanu sluzave, što je idealna prilika i okruženje za rast bakterija.
Naročitu opasnost predstavlja razvitak bakterija kada se klice uzgajaju u toplim ljetnim mjesecima. Uzgajanje klica zimi uvelike smanjuje razvoj opasnih bakterija i kvarenja klica.
Pokvarene klice mogu sadržati plijesan, razne bakterije ali i druge mikroskopske organizme. Iz tog razloga je naročito važno paziti na higijenu prilikom uzgajanja klica, kako bi se spriječio razvoj nepoželjnih "klica".
Prije početka uzgoja, važni je obratiti pažnju na sjeme dobre kvalitete. Sjeme ne smije biti zagađeno niti tretirano pesticidima ili drugim otrovima. Stoga je potrebno sjemenke kupovati samo iz provjerenih izvora. Sjemenke koje su predviđene za sjetvu na otvorenim poljima najčešće nisu podobne za uzgoj klica za prehranu jer su najčešće specijalno obrađene. Stoga je potrebano nabaviti sjemenke koje su posebno naznačene da su podesne za uzgoj klica (Bio trgovine, DM sa Bio žitaricama i sjemenkama i sl.).
Kod uzgoja klica je najvažnija higijenska predostrožnost: prati, prati, prati!
Što je toplija prostorija, to češće treba klice močiti.
Največi broj vrsta klica bi trebalo odprilike dva puta na dan močiti. Kod nekih jačih sorti i nižih temperatura okoline ih se može i jednom na dan močiti. Kod osjetljivih ili "slinavih" vrsta klica, ili kod uzgoja u toplim prostorijama, potrebno ih je tri puta ili čak i češće na dan močiti/prati.
Da se u tu svrhu treba koristiti higijenski ispravnom i čistom vodom, nije potrebno posebno naglašavati. Dakle, nije preporučljivo koristiti kišnicu ili upotrebljenu vodu, već samo čistu slavinsku vodu.
Klice ne bi smjele stajati na višim temperaturama od 23C. Optimalna temperatura bi iznosila 18 do 20C. Doduše na višim temperaturama rastu klice brže nego na nižim, ali se i brže mogu pokvariti.
Ako se zaboravi zaliti klice, onda bi ih bolje trebalo baciti, bez obzira koliko to izgledalo šteta.
Nakon što su klice narasle na poželju veličinu, upotrebljene posude se moraju temeljito oprati kipućom vodom ili u perilici.
Klice:
Posijati "normalne" mješavine sjemenki za hranu glodavaca. Oprez: ne koristiti mješavinu hrane sa oljuštenim zrnjem i sušenim povrćem.
Između ostaloga, to spada i u test kvalitete hrane. Ako mješavina nakon 36 sati ne počne klijati, onda je kvaliteta hrane loša.
Žitarice:
Amarant, heljda, zob, proso, quinoa, raž, pšenica, it.d.
Namakanje: 6-12 sati, Žetva: nakon 3-4 dana.
Sjemenke:
Piskavica, sjeme brokule, laneno sjeme, sezamovo sjeme, sjemenke suncokreta
Namakanje različito: između 6-12 sati. Žetva: nakon 2-4 sata.
Laneno sjeme jako ispušta sluz, stoga ga je potrebno češće ispirati.
Grahorice:
Alfaalfa, grašak, zlatni grah (vigna radiata)
Namakanje: 12 sati. Žetva nakon 7 dana (nakon 7 dana izgube osobinu nadimanja)
Uzgoj livadica na prozorskoj dasci je relativno jednostavan. Koriste se gore navedene sjemenke, koštice i žitarice, koje se u debelom sloju posiju u posude na dnu obložene sa kuhinjskim ručnicima i održavaju se vlažnima špricanjem. Siju se u razmaku od 5-7 dana kako bi uvijek dali priliku jednoj ošišanoj livadi da se obnovi i naraste. Kao posude se mogu koristiti posude od stiropora ili plastike, bez drenaže, u kojima se kupuje povrće, voće ili meso u trgovinama. Posude je naravno, potrebno naročito dobro oprati.
Kad tako uzgojena "livadica" dosegne željenu visinu, preporučila bi je pošišati na 1,5 cm visine i tako dati zamorčićima, jer inače pojedu biljku skoro do same sjemenke i tako "pokošena" će se teško oporaviti. Šišanjem svakih par dana se može dulje održati. Stoga je poželjno istovremeno više "generacija" livadice uzgajati.