Zdravlje

Zdravstvena kontrola zamorčića

Bolestan zamorčić svoju bolest ne pokazuje. Svejedno dolazi na hranu i pokušava se dalje priključiti svim društvenim zbivanjima u grupi. To je normalno ponašanje, jer životinjica mora jesti kako bi preživjela, a čopor joj pruža zaštitu. Zbog toga je bolest prilično dugo prikrivena. Često vlasnik tek onda uoči simptome bolesti kad je bolest uznapredovala i životinjica pokazuje znatni gubitak težine, malaksala je, apatična, izgubi apetit, a najčešće je u tom stadiju već prekasno za liječenje! Iz tog razloga je jako važno da svaki vlasnik svoje životinjice vrlo pomno promatra kako bi bilo kakvu zdravstvenu promjenu na vrijeme prepoznao.

Svakodnevna kontrola je od životne važnosti:

• dolaze li sve životinjice na hranu?
• jedu li normalno, svojom uobičajenom brzinom?
• jesu li budne, bistre i reagiraju na svoju okolinu?
• kreću li se normalno?
• je li izmet normalnog oblika?
• imaju li mokru ili zaprljanu stražnjicu?

To su pitanja koja bi si svakodnevno trebali postaviti. Kad se jedna od životinjica drugačije od inače ponaša ili su neki simptomi vidljivi, potražite istog momenta veterinara!
Ovdje se nalazi kontrolna lista koju si možete za tjednu kontrolu zdravlja isprintati i ispunjavati: Kontrolna lista

Kako bi teža oboljenja pravovremeno prepoznali i uočili, potrebno je barem jednom na tjedan pregledati životinjice:

• Kontrola težine: važite životinjice svaki tjedan i zapisujte njihovu težinu. Ako zamorčić na kuhinjskoj vagi ne želi biti miran, uzmite transportni box, prvo njega izvažite, zatim zajedno sa životinjicom, pa od ukupne težine oduzmite težinu boxa. Redovitim vaganjem, koristite najbolju moguću metodu za kontrolu zdravlja Vašeg zamorčića. Ono na što morate obratiti pažnju, je nagla promjena u težini.
• 
  Osnovno pravilo kod odraslog zamorčića bi bilo:
  - 30 g odstupanja od težine - OK
  - 60 g odstupanja od težine - alarm!
  - 90 g odstupanja od težine - ekstremni alarm!
  - 120 g odstupanja od težine - hitno odnesite zamorčića veterinaru!
  Zamorčići imaju preko dana manja odstupanja u težini. Ako primjetite konstantni gubitak težine, odmah ga vodite veterinaru! Uvijek imajte na umu simptome bolesti i pročitajte simptome problema sa zubima prije nego zamorčić toliko izgubi da mora hitno veterinaru.
  Kada ih važete, iskoristite vrijeme i dobro ih ispregledajte. Pregledajte oči, uši, kožu, dlaku, zube i nokte. Isprepipajte ih cijele kako bi na vrijeme osjetili izrasline i promjene, počevši od glave prema guzi, uključujući područje trbuha, ispod "ruku", predio vrata, vilicu i obje strane.
  Bolesnog zamorčića važite svaki dan!
  
• pregledajte uši, zavirite u ustašca, između zubi (ev. uklonite ostatke hrane) i oči
• lagano opipajte životinjicu. Obratite pažnju na tumore, zadebljanja, nadutost
• Pregledajte krzno zamorčića (u smjeru obratnom od rasta dlake pogladiti, obratite pažnju na mjesta bez dlake, krastice, ranice, perut i slične neobičnosti na koži)
• Pregledajte analni predio, obratite pažnju na zalijepljena mjesta
• Kod mužjaka obratite pažnju na perinealnu žlijezdu i penis
• Kontrolirajte nokte i skratite ih ako je potrebno. Pregledajte jastučiće na povrede ili zadebljanja kože koja bi trebala biti odstranjena.

Praktična kuhinjska vaga za vaganje zamorčića:

Znakovi bolesti i njihovo značenje

ovdje ćete pronaći kratki spisak čestih simptoma oboljenja. S obzirom da je samo po sebi razumljivo da sa oboljelom životinjicom odete veterinaru, na to nismo posebno upozoravali.

Jako slinjenje je također simptom da zamorčić trpi bolove.

Virusna oboljenja

Virusna pneumonija
Adenovirus se prenosi direktnim kontaktom i može pokositi kompletni uzgoj. Inkubacija traje 5 do 10 dana. Smrt nastupa cca 1 do 2 tjedna nakon izbijanja prvih simptoma. Izgleda za izliječenje nažalost nema.

LCM (limfocistični choriomeningitis) - spada u zoonoze
Arena virus se može naći, među ostalim, i kod hrčaka. Izvor su divlji miševi. Prijenos se vrši ugrizom, preko placente i insekata. Među simptome spadaju oduzetost zadnjeg dijela sa napredujućom paralizom, problemi sa dišnim putevima, konjunktivitis i exikoza. Specifična terapija nije poznata, a općenito nakon cca 3 tjedna životinje ozdrave.

Upala moždane ovojnice i leđne moždine
U vezi ove opasne bolesti mnogo toga još uvijek nije poznato. Predpostavlja se da je ev. Poliovirus odgovoran. Zaraza se širi placentom i peroralno. Inkubacija iznosi 9-23 dana. Simptomi su gubitak apetita, perutavo krzno, poteškoće u disanju, sakupljanje izmeta u perinealnom džepu, ščućurenost, drhtavica, trzanje vratne, ramene i leđne muskulature, niska prokrvljenost naročito zadnjih udova, sve do paralize. Smrt nastupa nakon 2-10 dana. U ranom stadiju se eventualno može još pomoći.

Citomegali-virus (infekcija žlijezde slinovnice) - spada u zoonoze
Herpesvirus, zatvoren u ćeliji, izaziva oboljenje suznica i glanula submaxillaris nakon oralnog unosa. Simptomi su pojačano lučenje sline i suzenje, problemi sa disanjem i oteklina slinovnih žlijezda koje sliče mumsu. Nije poznata nikakva specifična terapija.

Leukoza
Virus Onkorna se prenosi laktogeno i diaplacentno, a inkubacija je nepoznata. Simptomi su gubitak apetita, natečena jetra i limfni čvorovi, anemija i leukocitoza (rast bijelih krvnih tjelešaca u krvi). U najmanju ruku liječivo simptomatski.

Bakterijska oboljenja

Infekcije streptokocima
1. Streptokokna pneumonija - prenosi se aerogeno ili direktno. Spada u zoonoze.
Simptomi su višestruki: gubitak aptetita, pad težine, više simptoma oboljenja dišnih puteva (kašalj, kihanje, konjunktivitis i t.d.), gastroenteritis, peritonitis, nefritis, vaginitis, pobačaj; pyometra i t.d. Terapija je moguća, ali je najčešće oboljenje prekasno otkriveno.
2. Streptococcus zooepidemicus - prijenos preko rana i genitalnog trakta. Respiracijski simptomi, pobačaj, mastitis i apscesi na i u oku. Rana terapija je moguća.

Bordetella infekcija
Najčešće kronični razvoj bronho-pneumonije, ali i pleuritis i upala srednjeg uha su mogući. Najčešće nagla smrt. Terapija je moguća.

Klebsiella infekcija
Teška pneumonija i apscesi na koži, upala srednjeg uha, meningitis. Često nagla smrt. Terapija je moguća.

Pasteurelloza
Najčešće je prenosi kunić. Respiratorni simptomi, povećani testisi, čirevi na koži i vaginalni iscjedak. Smrt nastupa nakon 2-3 dana. Terapija je moguća.

Pseudotuberkuloza (Yersinioza, Rodentioza) - spada u zoonoze
Akutni razvoj sa kašljem i dyspnoe (otežano disanje), smrt nastupa unutar 24 sata. Češća je kronična forma sa jakim gubitkom na težini, proljevom, kašljem, poteškoćama u disanju i stvaranjem apscesa na limfnim čvorovima. Ako apscesi pucaju, potreban je naročiti oprez jer je gnoj izrazito zarazan za ljude (naročito djecu). Terapija je često neuspješna.

Colli-infekcije
Kada se ošteti crijevna flora, antibioticima ili greškama u hranjenju, e.colli se može naročito brzo razmnožiti. Ovo vodi do apatije, hipotermije, gubitka apetita, proljeva i smrti nakon cca 4-9 dana. Terapija je moguća.

Salmonelloza - spada u zoonoze
Prepoznatljiva po gastroenteritičnim simptomima, ali i otežanom disanju, konjunktivitisu i pobačajima. Terapija je moguća.

Infekcije stafilokokima
U prvoj liniji infekcije rana, kožni apseci, konjunkitivitis, upale vilice i zubi, mastitis, upala srednjeg uha i t.d. Terapija je moguća.

Tyzzer bolest
Clostridium piliforme spada u bakterije koje stvaraju spore te su stoga vječno održive u okolini. Klinički su životinje često zdrave. Kod mladih životinja dolazi često do vodenastog proljeva i smrti u roku od 48 do 72 sati. Terapija je moguća.

Gljivice i kvasci

Dermatomikoze
Izazivaju ih trihopiton i mikrosporum vrste. Prenose se na razne načine: direktno ili preko tzv. vektora (čovjek, pas, mačka, grinje, muhe i t.d.). Simptomi su erythemi, ovalna do okrugla mjesta bez dlake, perut i stvaranje kore. Kod trihopytona, promjene započinju na nosu, zatim se nastavljaju preko očiju i ušiju, rijeđe se nalaze na leđima. Terapija je moguća.

Candida
U prvoj liniji se nalaze bjelkaste naslage na sluznici usne šupljine. Terapija je moguća.

Paraziti: Endo- i Ektoparaziti - vidi pod Paraziti

Anatomske i ostale značajke

Ljeti

Zamorčići ne podnose velike vrućine. Pazite da ljeti da imaju dovoljno duboke hladovine i hladnijih mjesta za odmor. Životinjice je neophodno češće kontrolirati u predjelu anusa na muhe i crviće, naročito kod držanja vani, jer se invazija može jako brzo proširiti. Više o preventivi i držanju za visokih temperatura, kao i prvoj pomoći u slučaju toplotnog udara pročitajte ovdje.

Njega

Njega dlake

Dugodlake zamorčiće se treba redovito češljati i odmrsivati dlaku. Krzno je potrebno skratiti; ne bi smjelo nikada biti 1 cm preko poda. Ukoliko se pak samo od dolje šiša, onda je gornja dlaka preduga. Kako bi se zamorčić mogao normalno kretati i sebe održavati čistim, potrebno ga je skroz ošišati. Samo zamorčići sa kratko ošišanim krznom mogu sami sebe temeljito održavati urednima. Naročito dlaka na stražnjem dijelu začas postane zamazana i u tom predjelu bi je se uvijek trebalo držati kratkom. Ljeti ih puno dlake jako grije te dugodlaki zamorčići, ako nisu kratko ošišani, često dobe toplotni udar. Vrste koje naginju stvaranju filca od krzna (fino ili kovrđavo krzno), bi trebalo na kratko ošišati kako bi mogli održavati vlastitu higijenu (zapetljano krzno pogoduje razmnožavanju parazita!). Dlaka ne bi ni u kojem slučaju trebala biti na očima.
Kako se šiša: Dlaka se sa dobrim škarama skrati prvo na normalnu duljinu (dakle svuda na ca. 3-4 cm duljine). Paziti pritom da se životinjica ne ozlijedi - pogodne škare su lagano zakrivljene i imaju okrugle vrhove, ali moraju istovremeno biti jako oštre. Šiša se od životinje, ne prema njoj. Mogu se upotrijebiti i visokovrijedne električne mašine za šišanje (napr. pasa), ali se jeftini uređaji ne mogu nositi sa finom dlakom zamorčića, začas se zapetljaju i začepe. Na licu se dlaka ne skraćuje, jer tu zamorčići imaju osjetilne dlake koje im omogućavaju orijentiranje u mraku, a ako se one odrežu, životinji se ukloni važan osjet.

Ukoliko iz estetskih razloga životinjicu ne želite na kratko ošišati, onda joj morate redovito, prilikom kontrole zdravlja, rašćešljati dlaku kako bi otkrili mjesta koja su se zapetljala. Nikad se ne upotrebljavaju češljevi, već samo mekane četke za bebe. Zapetljana dlaka se mora škarama odrezati kako bi se životinjica poštedila bolnog raspetljavanja.

Kratkodlaki zamorčići ne trebaju nikakvu njegu krzna! Nažalost se još uvijek preporučuje četkanje kratkodlakih zamorčića, ali to je pogrešno.

Zamorčići ne uživaju u četkanju ni češljanju. Oni si međusobno ne njeguju krzno, mlade životinje se rijetko čiste, starije životinje se nikada međusobno ne čiste, osim jako rijetko samo uši ili oči. Zamorčići po prirodi ne vole diranje i ne vole kad ih se uzima na ruke. Ako se zamorčići radi češljanja stalno uzimaju na ruke, padaju često u jednu vrstu skamenjenosti i dopuštaju da se njima tako radi što se želi, ali tu o užitku nema govora. Neke životinje čak zatvore oči i ispuštaju tihi zvuk nalik predenju i još se i ispruže - nažalost se to sasvim krivo miješa sa osjećajem užitka i predenjem poput mačke - u stvarnosti pokušava životinjica samu sebe i nas umiriti kako bi se smirila i uklonila stres te nas uvjerila da je ostavimo na miru.

Kupanje

Iako bi njihovo ime, morski praščići, možda drugačije govorilo, zamorčići ne vole vodu! Oni su došli "preko" mora, na brodu, i nisu do Europe doplivali ;)

Zdravi zamorčići se ne moraju i ne bi trebali kupati! Oboljele životinje se smiju kupati samo nakon konzultacije sa veterinarom!

Kupanje iritira kožu i isušuje ju jer se ošteti masno-kiseli sloj kože, kojem je par dana nakon kupanja potrebno da se regenerira. To čini kožu osjetljivijom i pogodnijom za kožne bolesti, alergije, parazite i sl. Kupanje toliko istresira zamorčića, da tako nastali stres može bolest još pogoršati ili pokrenuti.

Zamorčići reagiraju žestoko i brzo kada se osjećaju ugroženima iz jednostavnog razloga što im je to jedina forma obrane od onoga što bi moglo biti napad predatora. Nisu građeni niti opremljeni da bi se obranili od takvih napada, pa im je priroda dala vrlo dobar nervni sistem koji im omogućuje da pobjegnu najbrže moguće. Također ih je priroda oboružala sa dobrim zvučnim sistemom kako bi upozorili ostale u grupi o napadu te nadajući se i uplašili napadača.
Pokušavamo ovim reči da neće uginuti od srčanog udara ukoliko je kupanje ipak neophodno.
Kao i mali dječaci, neki zamorčići se opiru već i samoj ideji vode i sapunice na sebi, te svoje osjećaje daju na znanje vlasnicima čim ih stave u sudoper i voda krene oko njih. Pazite na one koji pokušavaju samoubistvo iskačući van čim ih se stavi unutra! Ako niste spretni, rukama i tijelom, bilo bi bolje takve kupati u kadi. Možda je teže klečati, ali je svakako sigurnije za njih!
U velikim čoporima, dobra je ideja okupati zamorčiće jednom u 3 mjeseca sa anti parazitskim šamponom. Može se koristiti i onaj koji se koristi za djecu koja imaju uši u kosi. Ostavi se oko 10 minuta da djeluje a onda se dobro ispere.

Ako zamorčići žive u dobro zagrijanom stanu, onda ih je dovoljno dobro isfrotirati i vratiti u nastambu. Ako pak žive vani, onda ih je neophodno posve osušiti ručnicima prije vraćanja van.
Čak i šamponiranje kvalitetnim medicinskim šamponom za ljude, iako nema antiparazitske kemikalije, može svejedno imati anti parazitski efekt. Čista koža i krzno nisu zanimljivi parazitima koje imaju zamorčići i koji žive na prljavim površinama.
Iako veterinari inzistiraju da su šamponi za ljudsku kožu opasni za životinje, to nije u svim slučajevima istinito. Slučajno su i jeftiniji nego oni koje bi kupili u veterinarskim ambulantama ;). Zapamtite da je većina njih i tako bila testirana na životinjama, a svakako i na zamorčićima.

Zbog slijedećih zdravstvenih problema može biti ponekad neophodno zamorčića okupati: kod napada parazita kako bi se odumrli paraziti odstranili iz krzna. Isto tako jaki proljev, upala maternice ili kod jako mokrog krzna pri bolesti mokraćnog mjehura ili bubrega, kad je potrebno djelomično kupanje, kako be se guza očistila. Manja zaprljanja na životinjici je dovoljno samo sa vlažnim i mlakim ručnikom ili krpicom odstraniti, kupanje nije potrebno!

Tehnika kupanja

Kod tretmana protiv parazita potrebno je pripremiti malu kadicu ili zdjelicu sa odgovarajućim sredstvom protiv parazita/gljivica i mlakom vodom. Ako zamorčića treba smo očistiti onda su potrebne dvije zdjelice: jedna sa blagom sapunicom (samo malo neparfimiranog baby sapuna ili losiona za kupanje), kao i jedna zdjelica sa čistom, mlakom vodom. Sapunica je samo onda potrebna kada se nečistoća samo sa vodom ne može odstraniti. Dakle, pokušajte prvo očistiti bez sapuna, ali imajte pripremljenu vlažnu krpicu sa malo sapuna, ukoliko se sa čistom vodom prljavština ne da odstraniti. Svejedno da li je sapunica potrebna ili ne, u svakom slučaju su dvije zdjelice potrebne kako bi se na kraju moglo očišćeno mjesto isprati sa čistom vodom. Zdjelice je obavezno u svakom slučaju držati na podu kako ne bi došlo do teških padova kada se zamorčić brani od kupanja i eventualno vlasniku iz ruku isklizne! Količina vode ne smije premašiti visinu leđa zamorčića, 6-8 cm je čisto dosta. Potrebno je pripremiti dvije krpice za pranje i najmanje 2 suha ručnika - narezanog krastavca ili nekog drugog omiljenog slatkiša koji posluži u svrhu smirenja.

Glava zamorčića se ni u kojem slučaju ne smije gurat pod vodu, po potrebi se samo sa navlaženom krpicom smije malo prebrisati. Kod tretmana protiv parazita se zamorčića cijelog mora staviti u kadicu, jednom rukom se fiksira zamorčić od gore i lagano ga se drugom moći. Ako je samo guza zamazana, onda se životinjica pažljivo samo sa guzom stavi u vodu, jednom rukom se obgrli zamorčića oko prsa kako bi ga se fiksiralo, a guza se onda pažljivo čisti sa mokrom krpicom. Kupanje se u svakom slučaju mora brzo obaviti!

Pri tome treba paziti da se zamorčić nakon kupanja ne prehladi - prvo ga treba sa jednim ručnikom dobro, ali pažljivo i samo u smjeru rasta dlake, istrljati. Zatim se uzme novi suhi ručnik, te se još jednom, po mogućnosti u smjeru rasta dlake, pažljivo trljanjem posuši. Na kraju se zamorčić smjesti u već pripremljen privremeni kavez u koji se stavi puno čistih i suhih ručnika ili jedna debela vreća, u toploj, zagrijanoj prostoriji, kako bi se do kraja osušio. Idelano bi bilo kada bi si mogao sam odabrati mjesto u grijanoj prostoriji, na kojem će se dalje sušiti.

Njega noktiju

Panđice i jastučići redovito moraju biti pregledani i obrađeni ako je to potrebno. Rijetko se preporučuju medicinska kupanja. Ako su panđice preduge, iskrivljuju se prstići na stranu ili rastu nokti u jastučiće, tada ih se mora skratiti. Prvi puta dozvolite da Vam iskusni vlasnik zamorčića ili veterinar pokaže kako se to radi! Neki preferiraju u tu svrhu grickalicu (sa najmanje 2,5 mm otvorom među oštricama, i najmanjom ukupnom duljinom od 6,5 cm), drugi opet specijalne škarice. Sami ćete odrediti što Vam je praktičnije i sigurnije.
Položaj zamorčića je jako bitan. Ako osoba sama reže nokte, morala bi se za to sjesti i uzeti životinjicu na krilo. Sa lijevom rukom zamorčića u predjelu prsa i prednjih šapa podignuti te sa leđima osloniti na vlastiti trbuh. Tako se može od gore ispod životinjice vidjeti. Zadnje nogice vise lagano u zraku a prednje se uzmu između prstiju lijeve ruke. Počne se sa zadnjim nogicama, one idu lakše, a tako se životinjica i čovjek mogu na situaciju naviknuti. Nokat se stavi u grickalicu po strani. Pri tome treba paziti jer je pritisak na zamorčića od gore vrlo neugodan i životinjica se počne otimati.

Najvažnije pitanje: gdje se nokat smije odrezati? Prvo kratak opis građe nokta: nokat raste kao sva kopita i panđe iz dva smjera. Od gore u širokom i ispunjenom sloju, i od dolje u tanjem i sporije rastućem sloju. Oba sloja zajedno čine jednu vrstu uvijek rastuće cijevi.

U sredini te cijevi se nalazi prokrvljena kožna sredina u kojoj se nalaze završetci živaca. Pri normalnoj upotrebi se gornja, čvrsta površina nokta, hodanjem preko kamenja i stijena troši. Kako naši ljubimci ne hodaju po čvrstom kamenitom terenu, taj sloj raste vrlo brzo i u odnosu na donji sloj postaje jako dug. Tada često izraste u širok oblik na vrhu nokta ili kod jako rastućih noktiju, raste ploča skroz okruglo i zatvoreno, te se započne okretati kao rog. U oba slučaja je potrebno rezanje:

Mjesto na kojem treba odrezati je ono gdje donji sloj prestaje rasti. To se lako uoči kod roza-bijelih panđa, naime, to je tamo gdje prestaju rasti krvne žilice. Kod jako savijenih kanđi je najčešće prvi komadić još ravan, a mjesta gdje započinje zakrivljenje, je često kraj donjeg sloja, pa time i mjesto na kojem treba rezati. Ako životinjica ima raznobojne kanđice, onda se započne uvijek najsvijetlijom i kod rezanja ostalih se po njoj ravnamo. Važno je u kojem se smjeru reže. Panđa mora uvijek biti rezana u svojem prirodnom položaju. Ni u kojem slučaju ravno ili od gore. Uvijek od dolje, tako da jače rastuća gornja strana prilikom hodanja prva dodiruje pod. Taj rožnati sloj je za težinu životinje podešen te ispunjava uvjete za neproblematično i bezbolno hodanje.

Jedna druga posebnost kojoj također treba posvetiti pažnju jer se često pojavljuje, je rožnato zadebljanje i izrast na vanjskim jastučićima prednjih nogu. Zadebljanje raste prema van i pritiskom kroz hodanje produljuje se prema van i zakrivljuje prema gore (vidi sliku)

To zadebljanje je relativno mekano i rožnato, te često na sebe nakupi mekane dijelove izmeta i ostataka hrane, postane tvrdo i onda počne smetati životinju dok hoda. Postoji velika opasnost da se životinjica njime na nešto zakači, te otkine izraslinu što onda može lako dovesti do infekcije ili apscesa. Ako je izraslina već prilično velika, treba nogicu u mlakoj vodi odmočiti i očistiti. Tada se izraslina lagano sa škaricama za kanđe ili čak grickalicom može odstraniti. Pri tome treba jako paziti da se ne vuče ili okreće, jer inače jako brzo jastučić na mjestu izrasta pukne i nastane velika rana. Od te se rane onda napravi apsces koji je vrlo opasan. Naročito velike i jače životinje naginju od određene starosti takvim rožnatim izraslinama prednjih nogu. Dio koji viri preko šape dok zamorčić stoji se može komotno odrezati.
Na slijedećem linku su slike rožnatog zadebljanja lijepo vidljive: http://www.dmsl.de/ballenhorn/

Kako često rezati nokte?

Sad još ostaje pitanje, kako često treba nokte rezati? U principu bi se moglo reći, uvijek onda kada je to potrebno. Mlade životinje trebaju prvo rezanje tek sa 8-10 mjeseci. Životinje svijetle i nježne kože, puno kasnije. Kod starijih životinja je potrebna kontrola svaka 3 mjeseca. Razlike su pak individuelno vrlo velike.

Nokte kontrolirati i čistiti spada u redovitu kontrolu zdravlja. Njegovani nokti su kao i kod ljudi jedna dobra vizitka. Kod životinja kod kojih se u šupljinama između noktiju i stopala zna nakupiti nečistoća, potrebno ju je sa toplom vodom i četkicom za nokte lagano očistiti.

Pomoću ovog opisa bi trebalo biti svakome vlasniku zamorčića moguće odrezati nokte. Na početku se to možda lakše može napraviti u dvoje. Jedna osoba drži zamorčića, a druga osoba reže nokte tako da nogicu koju trenutno obrađuje drži čvrsto rukom.

Ukoliko se uprkos svega jednom desi da ste jedan noktić prekratko odrezali, i on krvari, nije razlog za paniku. Prstić umočite u otopinu Rivanola ili joda ili jednu kapljicu toga stavite na noktić. Zatim treba neko vrijeme držati zamorčića tako da ne stoji na toj nogici, te da se jod i krv mogu sasušiti, te se ranica zatvori. To kod zamorčića obično vrlo brzo prođe. Ako se želi biti siguran, onda se zamorčića stavi u jednu čistu štalicu (kavez), na svježu i čistu podlogu (ručnici), kako se ne bi inficiralo. Ako se tako postupi, ne može se zamorčiću ništa desiti. Dakle, noktiće rezati pažljivo i mirno, jer to nije nikakva umjetnost. Skvičanje pritom nije nikakva rijetkost, nemojte da Vas to smeta, jer jedan kratak postupak oko noktiju je zanemariv u odnosu na iskrivljene i deformirane prstiće zbog predugih noktiju.

Posebna prehrana

Kod nekih oboljenje i u nekim situacijama potrebno je prehranu zamorčića prilagoditi. Više o tome u posebnoj prehrani.

Stari zamorčići

Nerijetko primjete vlasnici neke od gore navedenih "bolesnih" simptoma, ali ih pripišu starosti zamorčića te ništa ne poduzmu. Ali i stari zamorčići trebaju posebnu njegu i poneki od simptoma starosti mogu biti simptomi neke izlječive bolesti, a ako je životinjica jednostavno samo stara, onda se mora i o poslijednjem rješenju razmisliti. Ovdje ćete naći više o temi: da li je moj zamorčić star ili bolestan?

Izbor veterinara

Nisu svi veterinari specijalizirani za male glodare. Prije nego što Vam se životinjica ozbiljno razboli, raspitajte se i potražite kompetentnog veterinara. Pitajte slobodno veterinara da li se razumije u zamorčiće i pažljivo promatrajte što radi. Da li pregleda zamorčića prije nego što postavi dijagnozu? Da li Vam točno objasni što radi, koju bolest ima životinja i kakve su šanse za izlječenje? Neka vam objasni kako se lijekovi zovu, koji sastav imaju i kako lijekove morate dozirati i davati! Ako si veterinar uzme vremena i da Vam ozbiljne i detaljne odgovore, te imate osjećaj da Vas sasluša i informira, onda ste na pravom mjestu.

Jedan veterinar koji nakon par sekundi odredi dijagnozu i da Vam bilo koji lijek bez imena, koji je sam pripremio, bez uputstva kako ga primjeniti, ili Vam uopće ne da dijagnozu već Vas ostavi na cjedilu, ili želi zamorčića bez dijagnoze uspavati, to je pogrešan veterinar i morali bi odmah potražiti drugog!

Popis veterinara kod nas: veterinari

Pravila za posjet veterinaru

Po mogućnosti nemojte voditi zamorčića samog veterinaru, zamorčići se osjećaju sigurnijima kada ih prati poznati pripadnik grupe i daje im podršku. Transportirajte životinje samo u za to predvidjenim transport boxovima, box mora biti dovoljno veliki kako bi životinje u njemu ležale i mogle se kretati. Box mora imati veliki otvor, biti prozračan i taman. Prozirni plastićni boxovi se ne preporučuju, životinje su u njemu stresirane. Stavite na dno jedan ručnik, a na njega dosta sijena, kako bi životinje cijelim putem mogle jesti. Jedan komadić krastavca i mrkve, svakako će olakšati posjetu veterinaru. Uzmite i jednu vrećicu omiljene zelene hrane, kako biste životinjice tijekom čekanja mogli umiriti i nakon pregleda nagraditi. Ljeti pazite na dobru prozračnost u boxu, zimi stavite termofor na jednu stranu boxa, na njega ručnik, kako se životinje ne bi prehladile. Transport, tj. puta bi trebao biti što kraći. Kod duljih putovanja treba paziti na dobru klimatizaciju boxa, te je potrebno imati i flašu vode sa sobom.

Najčešće su vlasnici, razumljivo, jako nervozni kad moraju sa svojom bolesnom životinjicom veterinaru. Tako se nerijetko desi da se važne stvari zaborave. Promatranja koja su ga uznemirila često se ni ne spominju, ili pitanje kako se noktići režu se zaboravi, jer se čovjek jako na drugu bolest koncentrira. Zato je poželjno prije posjeta veterinaru sastaviti spisak sa najvažnijim pitanjima i informacijama. Slijedeće informacije bi već trebali unaprijed notirati:

• Starost zamorčića
• Težina zamorčića
• Oboljenja koja je eventualno imao
• Opažanja koja su dovela do posjete veterinaru (da li se životinja drugačije ponaša, pokazuje simptome bolesti i sl.)
• Lijekove koje životinja uzima ili je uzimala
• Svi dosadašnji pokušaji liječenja

Nakon što je veterinar pregledao zamorčića i postavio dijagnozu, zamolite ga da Vam slijedeće zapise ili si zapišite sami:

• Točnu dijagnozu: ako niste veterinara razumijeli, pitajte ga još jednom da Vam sve točno objasni!
• Terapiju lijekova: točna imena prepisanih lijekova i način djelovanja, koju količinu i kako ih morate dalje davati?
• Kakvu mu je točno injekciju dao i kako ona djeluje
• Pitajte kako ga dalje treba njegovati (dodatno prihranjivati, mijenjati zavoje i sl.)
• Pitajte da li treba doći na kontrolu i kada idući puta?
• Pitajte kada se može očekivati poboljšanje stanja i kako se dalje bolest razvija
• Pitajte kada će biti gotovi nalazi, biopsija, kulture i sl.

Ordinaciju napustite samo nakon što ste točno saznali što Vas zamorčić ima, kako se mora liječiti, što Vi još sami sve morate napraviti i kako teče tok bolesti.

Davanje lijekova

Nakon što ste dobili lijek za zamorčića, postavlja se, naravno, pitanje kako mu ga dati. U najrijeđim slučajevima se lijek dopadne životinji pa ga rado sam uzme. Ali ima i trikova koji se mogu primjeniti. Antibiotik i druge kapi, prašak, prah ili zdrobljene tablete (teblete možete zdrobiti između dvije žlice), se mogu pomiješati sa kašicom od voća, ili soka, provjerite prvo da li to zamorčić samo hoće sa žličice pojesti, pa ako hoće, umiješajte lijek u to i dajte mu. Može se pokušati kapi ili prašak/prah na komadić krastavca staviti, ali su mnogi zamorčići mudri pa onda više ni krastavac ne žele. Ako životinje ništa ne žele dobrovoljno uzeti, onda im morate lijek (tablete prvo u vodi ili soku ili čaju rastopiti) sa jednom špricom bez vrha, koju gurnete sa strane iza prednjih zubiju, dati da proguta. Draganje po vratu izaziva reflex gutanja.
Fiksiranje: Sjednite na pod sa prekriženim nogama, stavite zamorčića sa leđima okrenutim prema Vama među noge (tako ne može natraške pobjeći), obuhvatite jednom rukom prednje šape, a drugom mu rukom dajte lijek. Ako se jako brani, onda tražite nekog od ukućana da Vam pomogne. Ako to nije moguće, pokušajte umotati zamorčića u jedan veliki ručnik ili njegovu vreću, tako da bude fiksiran. Zamorčića ni u kojem slučaju ne okretati na leđa, kako bi mu lijek dali, jer taj položaj nije prirodan i izaziva veliki stres, te u tom slučaju može doći do zagrcnuća lijekom i do vrlo opasne aspiracijske pneumonije!

Lijekovi se ne stavljaju u vodu za piti! Nažalost to i dalje veterinari preporučuju, ali to je nedovoljno! Zamorčići piju različito puno, tj. malo, jedan pije često i onda uzme previše medicine, drugi ne pije uopće, pa tako uopće ne dođe do lijeka. Osim toga nije pametno tretirati sve životinje jedne grupe lijekom, ako je samo jedna oboljela. Zato davanje preko vode ne dovodi do željenog učinka, jer je točno doziranje, naročito antibiotika i sličnih lijekova, nemoguće.

Kreme i masti se nanesu i direktno nakon toga se zamorčiću da porcija zelenila - ni jedan zamorčić na svijetu se neće početi umivat kad pred njim stoji krastavac, te tako mast ima taman vremena da počne djelovati.

Važno!
Ako dobijete od veterinara neki lijek za oralnu upotrebu, za više puta u jednoj tubi ili šprici, onda nemojte ni u kojem slučaju lijek davati direktno iz tube ili šprice!
Upravo šprice se vrlo teško doziraju, ponekad se jako teško može iz nje nešto istisnuti, a iz tuba izlazi samo pod jako velikim pritiskom jedva nešto van, a onda kad povećate pritisak, izleti previše ili čak i sve, te imate kompletnu dozu već u samo jednom davanju u zamorčiću, tj. masivno predoziranje medikamenta.

Tražite uvijek da Vam da jednu špricu sa iglom. Izvucite tom špricom željenu količinu lijeka iz tube ili originalne šprice. Stavite kapicu na iglu natrag, i skinite kompletnu iglu. Sa tom špricom onda dajte lijek zamorčiću.

Kalkulator za računanje točne doze nalazi se ovdje

Operacija

Nažalost je ponekad neophodno svoju životinjicu dati na operaciju. Pri tome je njega, prije i poslije operacije, od jako velike važnosti.

Svježa hrana kao salata i kupus direktno prije operacije mogu u crijevu započeti proces vrenja te time izazvati nadimanje. Prije operacije bi se trebalo davati korjenasto povrće i mrkva. Pametno bi bilo još par dana prije operacije prestati hraniti kupuse i druge vrste povrća koje izazivaju nadimanje. Zelenilo i livadne trave i začinske biljke, i naravno sijeno, hrane se nesmetano. Zamorčići ne mogu povraćati pa ih se ne treba i ne smije prije operacije izgladnjivati. Ako dobe pre malo jela, to dovede do smrtonosnih komplikacija sa probavom.

Pitajte veterinara direktno, da li on svježe operiranu životinju drži na toplim jastucima, ako ne, inzistirajte na tome i dajte mu takav jedan jastučić obavezno. Prije nego što životinju uzmete sa sobom, mora biti posve probuđena iz narkoze. Ako životinja još spava, može doći do komplikacija, a sa njima se Vi kao vlasnik, ne možete nositi. Dobar veterinar vraća operirane životinje samo potpuno razbuđene i objasni Vam potrebnu njegu kod kuće.

Na putu kući i dok narkoza posve nije prestala djelovati (24 sata) mora se životinja uvijek držati na toplom. Stavite joj toplu flašu, malo topliju od ruke, u transporter ili kavez, prekrivenu ručnikom, držite životinju u mraku jer su jako na svjetlost osjetljive, tako dugo dok se potpuno ne razbude. Postoje specijalni topli jastučići u te svrhe, Snuggle Safe. Pazite samo na to da zamorčića ne pregrijete! Ponudite toplinu naročito zimi i u nastambama tokom duljeg perioda. Ako se životinje ne zagriju, dolazi do upala pluća, bubrega i mjehura.

Promatrajte ljubimca dobro i kontrolirajte da li je počeo opet jesti. Ako ne, morati ćete zamorčića ručno hraniti. Nakon operacije treba malog pacijenta još 2 tjedna držati na ručnicima, flis dekicama ili jastučićima kako bi se spriječilo da prašina i piljevina uđu u svježu ranu. Rane je potrebno svakodnevno više puta kontrolirati, ako su konci izvučeni ili se vidi upala, počinje krvariti ili ako životinja ima očite bolove, potrebno se odmah vratiti veterinaru!

Narkoza

Na većini internet foruma zagovara se vlasnicima samo narkoza sa Isofloranom (inhalacijska narkoza), kao bezopasna i da bi trebali samo tamo životinju operirati gdje se ta narkoza koristi. Ta izjava je zastarjela i ne odgovara najnovijem standardu. Moderne više-stupanjske i kombinacijske narkoze, podnose se bolje nego gas narkoze.

Još do prije nekoliko godina je narkoza za glodavce bila nezamisliva - pre skupa za jednu životinjicu kojoj je cijena samo par desetaka kuna...
Krajem 20-tog stoljeća se to stanovište doduše promijenilo, ali sredstva koja su stajala na raspolaganje nisu bila zadovoljavajuća: bilo je moguće glodavce relativno "povoljno" narkotizirati špricom, ali je postotak gubitka bio previsok. Glavni problem pritom je bilo po život opasno rashlađivanje pacijenta, tj. određivanje potrebne doze preparata koji su bili uglavnom koncipirani za pse i mačke. Tako su, nakon uspješnog zahvata, najčešće kastracije, pacijenti ugibali, njih čak 50%, iz razloga narkozom uvjetovanog pothlađivanja. Tada operacije tumora i slični zahvati zbog visokog rizika od narkoze nisu ni dolazili u obzir, te su stoga životna očekivanja bila puno niža od današnjih.
Nadoknađivanje narkozom uvjetovanog gubitka tjelesne topline je pokušavan na različite načine, ali nažalost bez uspjeha. Svejedno da li se stavljaju crvene lampe ili toplinski jastuci, male životinje su se rashlađivale iz nutra jer je njihova termo regulacija bila isključena.

Tada, početkom 21. stoljeća, "pokušalo" se sa inhalacijskom narkozom - kod pasa uspješnom metodom pri kojoj se narkotizirajući plin preko maske ili tubusa uvodi u dušnik pacijenta. Kod pasa je to moguće uspješno regulirati; prvo se životinja intravenozno ili intramuskularno lagano uspava.
Glodavce se uspavljivalo ili pomoću maske ili su sjedili u posve izoliranoj komori u koju se plin uvodio (najčešće komore izrađene potpuno od pleksiglasa, jer je proziran i nepropusan). Kod ove forme narkoze leži poteškoća u određivanju stupnja svijesti pacijenta - najčešće su bili još budni ili "preduboko" uspavani (smrtonosni ishod).
Tek od zadnjih par godina postoji jedna nova forma injekcijske narkoze, koja se do sad pokazala kao daleko najsigurnija forma narkoze glodavaca: potpuno antagonisirajuća narkoza (njem. VAA, Vollständig antagonisierbare Narkose). Pritom se radi o mješavini raznih sastojaka koji vode do gubitka svijesti, isključivanja senzora boli i opuštanja mišića kod glodavaca, bez efekta dugog buđenja i bez podhlađivanja organizma, a uz to je vrlo precizno dozirajuća (čak i kod pacijenata koji su lakši od 100 grama!) - te time kirurškim zahvatima više ništa ne stoji na putu.
Ova mješavina se pomoću druge mješavine antidota posve poništi (antagonizira) - te se pacijent već nakon 5-10 minuta nakon injekcije posve razbudi i započinje sa svojim normalnim aktivnostima.
Pritom treba svejedno napomenuti da probavni trakt kunića i glodavaca mora biti kontinuirano zaposlen i pacijenti NE povraćaju. Stoga se ovi pacijenti, kao i dosad, prije planiranog zahvata nikada ne smiju stavljati na tašte (uskraćivati im hranu). Pri svim zahvatima sa "donje strane" pacijenta, a tu spadaju uz operacije tumora na mliječnim žlijezdama i sl. također i kastracije, se pacijenti moraju držati najmanje 10 dana na novinskim papirima ili kuhinjskim ručnicima umjesto na uobičajenim podlogama - to ne izgleda lijepo, ali izbjegava infekcije operacijskih rana steljom.

Autor: vet. Sebastian Grossmann-Jonigkeit
Izvor: https://www.facebook.com/Tierarzt.Jonigkeit/posts/964738433546388:0
Dodatne informacije: http://www.mueller-heinsberg.de/html/narkose_nagetiere.HTM

Prije narkoze:

Zamorčići imaju probavu koja radi po principu da novo unešena hrana gura probavljenu van, stoga ih se ni pod koju cijenu ne smije držati na tašte, tj. uskratiti im hranu! Sve do same operacije, smiju jesti sijeno, te stoga u transporteru mora biti velika količina sijena. Vodu isto tako moraju imati na dohvat.

Poslijednji obrok svježe hrane bi trebao biti večer prije operacije, jer bi inaće svježa hrana u želucu mogla početi "kuhati".

Kako bi se smanjio rizik od narkoze, tjedan dana prije narkoze bi trebalo pojačano hraniti svježu hranu bogatu C-vitaminom. Ako je operacija hitna, onda veterinar mora dan prije operacije dati injekciju C-vitamina.

Poslije narkoze:

Zamorčić bi se u svakom slučaju morao buditi kod veterinara, jer i u fazi buđenja može doći do komplikacija. Odgovoran veterinar nikada neće dati još narkotiziranog zamorčića da ga nosite kući. Zamorčić bi trebao biti posve budan.

Zamorčić bi se morao buditi ispod crvene lampe za grijanje, ili na toplom jastučiću, jer svoju tjelesnu temperaturu ne može regulirati dok je narkotiziran.

Toplinski jastučić bi morao i nakon operacije biti stavljen u nastambu, kako bi si zamorčić mogao sam odabrati toplinu ako mu ova paše.

Nakon operacije smije zamorčić odmah jesti, te je kod preuzimanja zamorčića pregršt sijena od velike važnosti.

Mnogi zamorčići su nakon operacije osjetljivi na svijetlost i izlaze iz zaklona tek kad je mračno. Kako bi im mogli pružiti priliku da se još i prije kreću po kavezu, trebalo bi jedan dio kaveza zamračiti i prekriti sa tamnom dekom.

Izvor: http://www.meerschweinchen.de/naegelschneiden/index.html
http://www.diebrain.de/I-tuv.html